Tako će župani ili gradonačelnici biti ovlašteni za donošenje odluke o raspolaganju nekretninama čija je procijenjena vrijednost niža ili jednaka iznosu od 130 tisuća eura, a ako je viša od tog iznosa, sve do milijun eura, odluku o raspolaganju nekretninama donosit će županijska skupština, odnosno gradsko vijeće.

U slučaju da vrijednost nekretnine ili ukupni iznos naknade prelazi milijun eura, a do iznosa od 1,5 milijuna eura, postupak će nastaviti Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine te donijeti odluku o raspolaganju nekretninom. O nekretninama vrjednijima od 1,5 milijuna eura odluku o raspolaganju donijet će Vlada RH.

Kao razlog za donošenje novog zakona navodi se činjenica da 'dosadašnji pravni okvir nije ostvario potrebnu učinkovitost upravljanja državnim nekretninama, koja je trenutno niska i nezadovoljavajuća zbog kompliciranih postupaka raspolaganja, neadekvatne interne baze podataka, velikog broja aktivnih predmeta te nerazvijenog sustava za podatkovno i programsko upravljanje portfeljem nekretnina'.

Spomenuto ministarstvo, koje je prijedlog zakona uputilo u savjetovanje, ističe da 'velik problem u učinkovitom upravljanju nekretninama predstavlja i nedovoljan broj državnih službenika za rješavanje izuzetno velikog broja predmeta'.

Smatraju da će se decentralizacijom upravljanja državnom imovinom omogućiti 'brže i učinkovitije rješavanje imovinskopravnih odnosa za državne nekretnine u svrhu realizacije infrastrukturnih i razvojnih projekata na području cijele države'.

Prije nego što donesu odluke o pokretanju postupka raspolaganja u svrhu prodaje, darovanja, razvrgnuća suvlasničke zajednice ili osnivanja prava građenja, nadležna tijela županija, gradova sjedišta županija ili velikih gradova s preko 35.000 stanovnika morat će pribaviti suglasnost Ministarstva.

Sredstva za obavljanje poslova upravljanja neizgrađenim građevinskim zemljištem i građevinama sa zemljištem osiguravaju se raspodjelom ostvarenih prihoda od raspolaganja tim nekretninama, na način da 60 posto pripada državi, 20 posto županiji, a 20 posto jedinici lokalne samouprave prema mjestu na kojem se nekretnina nalazi, neovisno o tome koje je tijelo donijelo odluku o raspolaganju nekretninom.

Za razliku od neizgrađenih građevinskih zemljišta, planinarskih domova i kuća, zemljišta na kojima se nalaze kampovi te različitih zgrada, stanovi i poslovni prostori neće potpasti pod upravljanje jedinice lokalne samouprave. Njima će, kao i rezidencijalnim objektima, upravljati tvrtka Državne nekretnine ako je njihova vrijednost procijenjena do iznosa od milijun eura. Iznad tog iznosa pa do 1,5 milijuna eura njima će upravljati Ministarstvo, odnosno nadležni ministar, dok će Vlada odlučivati o nekretninama čija procijenjena vrijednost ili ukupni iznos procijenjene naknade prelazi iznos od 1,5 milijuna eura.

Prihodi se u ovom slučaju dijele na način da državi pripada 90 posto, a Državnim nekretninama 10 posto.

Planinarski domovi koji se nalaze unutar područja nacionalnog parka ili parka prirode povjeravaju se javnim ustanovama za upravljanje nacionalnim parkom ili parkom prirode, a poslovi upravljanja planinarskim domovima koji se nalaze izvan područja nacionalnog parka ili parka prirode povjeravaju se županijama prema mjestu na kojem se nekretnina nalazi.

Zakonom se propisuje i mogućnost da se raspolaganje nekretninama vrši uz naknadu, a u iznimnim slučajevima i bez nje.

Također, nekretninama se može raspolagati nakon provedenog javnog natječaja ili neposredne pogodbe u slučajevima koji su taksativno navedeni u zakonu.

Neposrednom pogodbom može se raspolagati nekretninom na kojoj se realizira strateški investicijski projekt, i to u korist osobe kojoj je dio državnog zemljišta potreban za formiranje građevne čestice utvrđene prostornim planom ili aktom za provedbu prostornih planova, ako taj dio ne prelazi 50 posto površine utvrđene građevne čestice i u još nekoliko slučajeva koje definira članak 26. predloženog zakona.

Prijedlog zakona nalazi se u javnom savjetovanju do prvog dana listopada.