Prema podacima Centra, DPS ima 30 mandata, koalicija "Za budućnost Crne Gore" 27, "Mir je naša nacija" 10 mandata, "Crno na bijelo" četiri. Po tri mandata imali bi Socijaldemokrati i Bošnjačka stranka, dva SDP i dva mandata dvije liste albanskih partija.

Kad se sve zbroji, tri oporbene koalicije imaju 41 mandat, a ako bi se tome pridodaju i dva mandata SDP-a Ranka Krivokapića, koji je posljednje četiri godine proveo u oporbi, nakon što se 2016. godine sukobio sa Đukanovićem i napustio vladajuću koaliciju u kojoj je bio punih 18 godina, ispada da oporba ima jaku većinu.

Prvi sljedeći korak, koji najavljuju čelnici oporbe, bit će formiranje ekspertne vlade koja bi Crnu Goru vodila do izlaska iz gospodarske krize. U prvim govorima nakon proglašenja pobjede tu ideju podržali su čelnici sve tri koalicije.

Politički analitičar Miloš Bešić rekao je, gostujući u izbornoj noći na Televiziji Vijesti, da je Đukanović izgubio vlast zbog usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i sukoba sa Srpskom pravoslavnom crkvom (SPC), koja je pod motom "ne damo svetinje" mobilizirala vjernike, te je organizirala masovne prosvjede protiv tog zakona.

Također je sudjelovala u formiranju prosrpske oporbene koalicije "Za budućnost Crne Gore".

To se pogotovo vidjelo kada je nakon proglašenje pobjede, u ponoć, čelnik te koalicije Zdravko Krivokapić došao u Hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici gdje ga je dočekao mitropolit SPC u Crnoj Gori Amfilohije, dok su njihovi pristaše u okolici hrama slavili pobjedu oporbe.

Navedeni zakon je, prema vjerovanju SPC-a, paravan crnogorske države za otimanje crkvene imovine, manastira i crkava

Milo Đukanović bio je crnogorski pramijer u četiri mandata (1991—1993, 1993—1996, 1996—1998; 2003—2006; 2008—2010; 2012—2016), a predsjednik Crne Gore u dva mandata (1998—2002), kao i u aktualnom mandatu koji je počeo u travnju 2018. godine.