'Neš ti Jadranke!'

Radoznali gosti seoske fešte sa svojim domaćinima obilaze i razgledaju velebni mramorni spomenik braniteljima. Lijep je, kaže nam jedan mještanin. Na pitanje mogu li ga fotografirati uz spomenik odgovara protupitanjem: 'Bit će da si novinar?' 'Jesam', odgovaram.

'Pa kakav si ti novinar kad si danas došao?' 'Zašto?', upitam. 'Pa jučer je bila Jadranka Kosor.' 'A danas je Srce Isusovo', odgovaram. 'Danas je veći blagdan. Ili je bio jučer?' Zatečen mojim pitanjem, nakon kratkog razmišljanja odgovori: 'Je, danas je veći blagdan, neš ti Jadranke.'

U razgovoru uz spomenik otkriva nam da je zadovoljan njime, ali ne baš i s Kosor. Ipak, odmah dodaje da će glasati za HDZ, da ne bi bilo zabune. Njegov kolega također ističe zadovoljstvo spomenikom: 'To su naši ljudi, zaslužili su.'

Dok razgledamo lijepo uređeni spomenik, pokraj kojeg je montirana pozornica s koje je u jutarnjim satima velečasni držao misu, pitam ih imaju li još kakav spomenik u selu. Odgovaraju da nemaju.

Štandovi uz groblje

Slično je i s ostalim sugovornicima koji se vrte uz prodajne štandove postavljene oko mjesne crkve s grobljem. Starija žena je postavila štand odmah uz zid groblja, nudeći proizvode na prodaju, dok joj iza leđa stoje dva velika drvena križa netom ukopanih pokojnika. Ne smeta joj, jer smatra da je pozicija uz ulaz u crkvu dobra za prodaju.

Na upit za fotografiranje dobivam tipičan odgovor za nekog lika iz Raosova romana: 'Možeš ako prethodno nešto kupiš!' Cijena jedne fotografije za novine u Krstaticama jednaka je cijeni jedne plastične kineske igračke.

Petstotinjak metara od crkve i novog spomenika braniteljima, pored ceste, zarastao u korov stoji mali srušeni spomenik ograđen crvenom ogradom. Dok ga fotografiramo, svi znatiželjno gledaju, ali nitko ne želi razgovarati o njemu.

Naši i 'naši' ljudi

Na boćalištu, na kojem se pod vrelinom dalmatinskog sunca igra popodnevna partija balota, jedan vrlo pristojan i fin mještanin srednjih godina objasnio nam je da je to spomenik 'iz onog sistema'. Nijemci su bili zapalili pola sela i neki ljudi su izgorjeli – reče – i za njih je podignut taj spomenik. Ali netko ga je srušio 1991. godine. Nažalost, nekome je smetao.

Takav smo mi mentalitet. Bio je to dakle spomenik 'našim ljudima', mještanima iz sela. No od njegova uređenja nema ništa, jer je takvo vrijeme – zaključuje naš sugovornik na svježe asfaltiranoj cesti, kojom je u prošli četvrtak prošla premijerka koja je otkrila novi i uređeni spomenik 'našim ljudima', prošavši kraj srušenog i u travu zaraslog spomenika 'našim ljudima'.