Gabriela Cindrić, djevojka koja je u potresu ostala zarobljena pod ruševinama, i danas se sjeća grozote kroz koju je tada prolazila. Kaže da zbog svega što je doživjela ima posttraumatski stresni poremećaj. 'Mislila sam da su me stvarno svi ostavili jer nisam nikoga čula i onda, nakon nekog vremena, bila sam – daj samo da završi pa makar da i ne izađem od tamo, samo da bude gotovo', ispričala je Cindrić za Dnevnik Nove TV.

Kaže da ima noćne more te da je još više klaustrofobična nego što je bila. 'Ne mogu disati, steže me u prsima panika. Nešto što mi je prije bila rutina, sad vidim da mi neke stvari smetaju, jak zagrljaj, ako mi je netko jako blizu mi isto smeta. Kao da nemam prostora', dodala je.

Mobitel je stalno uz nju, što god radila. 'Dovoljno mi je, mobitel mi je bio tamo, sve što sam tad imala, jer sam od njega imala svjetlo. Imala sam te pozive od kojih sam dobila nadu da me još uvijek traže i sad, kad sam doma, uvijek imam mobitel na oku, da ga vidim, da je tu', objasnila je.

Tada se, prije dvije godine, nije mogla javiti. 'Nisam, jer mi je bio pod rukom i imala sam vestu. Nisam mogla odgovoriti na poziv', rekla je Cindrić za Dnevnik Nove TV. Kuća u kojoj je živjela ima crvenu naljepnicu, još uvijek nije srušena. 'Predala sam zahtjev za rušenje u Središnji državni ured, a prije toga u Grad, ali od toga nije bilo ništa', istaknula je.

'Čak su mi rekli da oni moju kuću nemaju u svojim evidencijama pa sam ponovno predala zahjev. Od tada kuća i dalje stoji. Molim već dvije godine da se kuća sruši jer prolazim svaki dan pored nje i ako se nešto dogodi – nećemo mi biti krivi zato što je kuća tu još uvijek', dodaje. 'Ja imam 25 godina i imam PTSP, i još ovo i svaki dan prolazim pored te kuće, nije baš lako', zaključila je Cindrić.

Odavanjem počasti žrtvama razornog potresa i prosvjedom zbog spore i neučinkovite obnove, u Petrinji je u četvrtak obilježena druga godišnjica snažnog potresa. Iako je država preuzela svoj dio obveza, tek je šest kuća obnovljeno u dvije godine.

Nekoliko stotina Petrinjaca s mnogobrojnim natpisima okupilo se na poziv udruge 'Petrinjsko proljeće' kod Mosta volontera kako bi mirnim prosvjedom upozorili na sporu obnovu zbog koje će većina stradalnika treću zimu provesti u kontejnerima. Prilikom prosvjedne šetnje do gradskog parka okupljeni su nosili natpise na kojima je stajalo: 'Hvala za svaku bakinu suzu iz kontejnera', 'Hvala za laži i obećanja', 'Hvala za Dom zdravlja", 'Hvala za Dom umirovljenika', 'Hvala za sigurno kretanje gradom", 'Hvala za brzu i učinkovitu birokraciju", 'Medo spava zimski san', 'Hvala za šest izgrađenih kuća u dvije godine' i slične ironične 'zahvale'.