'Vatrena fronta bila je duga oko 200 ili 300 metara. Meni je izgledala beskonačno i zato sam prvo rekao da je bila oko dva ili tri kilometra' – počeo je svoje svjedočenje Frane Lučić i dodao da ih je vatra sustigla, a bila je u obliku polumjeseca.

'Puhalo je jako jugo i bilo je puno dima. Vatra je prošla preko nas. Neki su ostali mrtvi na licu mjesta. Svatko je bježao na svoju stranu. Plamen je bio visok možda pola metra, najviše do visine bedara i meni je došao s leđa', opisao je događaje na Kornatu.

'Nisam čuo nikakav zvuk osim vikanje upomoć. Imao sam kacigu na glavi i to me spasilo', dodao je i naglasio da je vjetar puhao velikom brzinom, a brzina vatre mogla je biti od šest do sedam metara u sekundi.

'Vatra je iz kotline došla do brda gdje je bila kruška. Nije se moglo pobjeći, a svi smo bježali prema moru. Osjetio sam jaku toplinu koja mi je deformirala ruke prije vatre' – prisjetio se Lučić pred sudom.

'Još sam mogao stajati na nogama i otišao sam do kolega koji su samo sjedili. Legao sam i podbočio glavu kacigom i čekao pomoć. Zvao sam 93, ali nije bilo signala' – završio je svoje svjedočanstvo preživjeli vatrogasac objašnjavajući da je eksplozije možda i bilo u daljini, ali on je nije čuo.

Zaključio je da su njegovi kolege stradali jer ih je zahvatila gornja i donja fronta vatre, a kada je Joško Klarić došao do njih zapomažući je vikao: 'Ajme, dico moja, izgorili ste!'

'Taj dan sjećam se, dobili smo dojavu za požar na Kornatu oko 11,59. Rečeno je da ide pet ljudi iz Tisnog i kada smo krenuli u Šibenik nismo znali hoćemo li ići brodom ili helikopterom', rekao je Frane i objasnio kako je maloljetni Marko Stančić završio na Kornatu.

'Sjećam se da je maloljetni Marko Stančić tražio da ide s nama. Zvao je mamu i molio da ide na požar i rekla mu je da ne ide. Nazvao je potom oca koji mu je mislim rekao da može ići, ali nisam siguran. Ne znam je li im rekao da ide helikopterom ili samo na požar. No on nam je rekao da može ići s nama.'

Na ulazu u šibenski heliodrom dočekala ih je kolona vatrogasnih vozila, a tada se u Franinoj priči pojavio i Dražen Slavica.

'Ivica Crvelin je negodovao zašto moraju ići i on i sin mu na požar, sinu Anti rekao 'Ajde ća! Zašto da stradamo oba iz kuće?' a poslije im je Slavica, kako sam čuo, rekao da ne želi o tome raspravljati. Prepirao se još s nekim i pitao ga 'Što će ti to, ne ideš na skijanje?!' ali ne znam na što se to odnosilo. Mene i Marka Stančića pitao je jesmo li položili za desant, pitao je i što imam u vreći u kojoj mi je bila voda i rezervna odjeća i hrana te mi naredio da sve to izvadim. - opisao je Frane susret s optuženim Slavicom prije nego što se na Kornatu dogodila najveća vatrogasna tragedija.

Lučić je prepričao i kako ih je Slavica, dok su vadili stvari iz vrećica, pitao za desant, a kada su mu objasnili da su učili kako ući i izaći iz helikoptera, te izbjeći elisu prema Lučićevom sjećanju zapovjednik je dodao kako nije to ono što ga zanima, ali to ga nije spriječilo da maloljetnog Stančića pusti u helikopter. 'Kazao sam mu ako ulazak i izlazak iz helikoptera nisu ono što traži, Marko to sigurno nema položeno, ali on ga je samo pogledao pa je on ušao u helikopter', nastavio je.

'Meni je Slavica tada pomogao odjenuti vatrogasno odijelo i možda mi je stavio jednu vodu u opremi, počeo sam trčati prema helikopteru gdje je bila velika gužva. Netko je rekao puno je ljudi i dvojica su odustala, odnosno morali su ostati. Krenulo je nas 23', završio je Lučić.

Opisao je i kako je let do Kornata trajao 20 minuta, a atmosfera među mladim vatrogascima bila je dobra. Bez problema su sletjeli i iskrcali prvih šest vatrogasaca, a iako se trebao iskrcati s njima, Lučić nije želio jer je nosio zalihe hrane za tšnjanske vatrogasce pa ga je, u dogovoru s Dinom Klarićem, zamijenio drugi vatrogasac.

Nakon nekog vremena helikopter se ponovno spustio na kamenitu ravan kraj maslinika koji je vatra već poharala. Pola sata njegova se grupa zadržala na ravni dok je helikopter otišao po vodu. Dino Klarić zaključio je kako oni tamo nemaju što raditi i pokušao uspostaviti vezu s JVP-om, ali nije uspio, kao ni kasnije kada ih je pokušao nazvati mobitelom. Joško Klarić, posvjedočio je Lučić, krenuo je na brdo, a ostali pripadnici DVD-a ostali su na ravni te su se pomjerili desetak metara dalje kada im se približila vatrena fronta.

'Došli smo na ideju da potražimo bunar kako bi tom vodom gasili požar. Odustali smo zbog jake sparine i juga. Nakon pola sata ponovno je po nas došao helikopter i ukrcali su svi osim nekolicine koji su ostali jer su, kako sam kasnije saznao, izgubili mobitele', prisjetio se na sudu Lučić.

Helikopter je zatim vatrogasce prevezao do brda na kojemu je trebala biti kruška s vodom, ali Lučić tvrdi kako je tamo nije bilo. Tri ili četiri puta neuspješno su se pokušali spustiti, a pilotu, koji je virio iz helikoptera je netko preko slušalica pomagao, ali nikako se nije uspjevao izravnati. 'Prilikom trećeg spuštanja iz pilotske kabine netko je viknuo kako se osjeti miris benzina, a jedan od vatrogasaca rekao je da se prolilo malo benzina iz pumpe. Tada su zatvorili ventil na pumpi i miris je bio slabiji. Opet smo imali problema sa slijetanjem i tada smo se svi uozbiljili. Na kraju smo se spustili na kilometar od kruške' - objasnio je Lučić.