Bukurešt, 2015.: Najveća tragedija u povijesti Rumunjske koja je srušila vladu

Najsvježiji i najsmrtonosniji požar u kolektivnom sjećanju Europe dogodio se 30. listopada 2015. u klubu Kolektiv u Bukureštu. Riječ je o najvećoj tragediji u povijesti Rumunjske, u kojoj je poginule 64 osobe, od čega čak 38 tijekom bolničkog liječenja, a ozlijeđeno je njih 146.

Požar je izbio tijekom besplatnog koncerta metalcore benda Goodbye to Gravity. Bend je koristio vatromet u obliku svijeća, a one su zapalile poliuretansku pjenu na krovu kluba. Vatra se proširila u vrlo kratkom periodu, a većina žrtava, kako je pokazala obdukcija, nastradala je zbog gušenja toksičnim plinovima iz zapaljene poliuretanske pjene. Slično kao u tragediji u Kočanima, u nesreći su poginula četiri od pet članova benda, a preživio je samo pjevač Andrei Găluț.

Iako je država tri dana nakon nesreće uhitila vlasnika kluba i dvojicu njegovih bliskih suradnika te u narednim tjednima provela više od tisuću inspekcijskih nadzora i izrekla kazne u ukupnom iznosu od preko dva milijuna dolara, tragedija je razotkrila dotad nepoznatu dubinu korupcije u sustavu, posebno zdravstvenom. Ovo je najbolje prikazano u dokumentarnom filmu 'Kolektiv', svojedobno nominiranom i za Oscara.

On prati skupinu istraživačkih novinara koji su doznali da je dio žrtava požara preminuo u bolnici zbog nepravilnih procedura liječenja, korištenja razrijeđenih sredstava za dezinfekciju, bakterija koje su se širile po bolnicama itd. Sve je ovo dovelo do višemjesečnih uličnih prosvjeda, a oni do ostavke vlade na čelu s premijerom Viktorom Ponteom.

Nakon petogodišnjeg suđenja, koje je počelo 2017. godine, sud je naložio isplatu 36 milijuna eura odštete obiteljima žrtava i zatvorske kazne tadašnjem gradonačelniku Bukurešta te vlasnicima noćnog kluba i tvrtke za vatromet.

Rhode Island, 2003.: Tragedija koju Amerika nikad neće zaboraviti

U hard rock klubu The Station na Rhode Islandu 20. veljače 2003., tijekom nastupa benda Jack Russell's Great White, smrtno je stradalo 100 ljudi, a ozlijeđeno ih je 230. Još jednom je za širenje požara odgovorna bila zapaljiva pjena u zidovima i stropovima oko pozornice. Dvorana je doslovno izgorjela do temelja u roku od šest minuta, a taj požar se i dalje smatra najsmrtonosnijom nesrećom u povijesti SAD-a koju je izazvala pirotehnika. U klubu, čiji je kapacitet bio 409 osoba, za vrijeme koncerta nalazilo se njih 462, a među žrtvama su i zaposlenici kluba, kao i - još jednom - članovi benda.

Izravnim krivcem za požar proglašen je menadžer turneje benda Daniel Biechele jer je osobno aktivirao gerb, cilindričnu napravu koja proizvodi kontinuirano iskrenje. Biechele je zapalio četiri takve naprave, a dvije bočne zahvatile su bas bubanj, odakle se vatra krenula širiti prema zvučnoj izolaciji. Požar se ekspresno proširio, a uslijedio je stampedo. Veliki broj žrtava upravo je tako i stradao, bježeći niz uski hodnik, a dio svjedoka tvrdio je da im nije bilo dopušteno koristiti sporedni izlaz iz kluba jer su zaštitari navodno rekli da je on rezerviran za bend. Ipak, i članovi benda su poginuli u požaru - konkretno, gitarist Ty Longley i DJ Mike Gonsavles, koji je vodio program.

Menadžer Biechele izjasnio se krivim za 100 točaka optužnice za ubojstvo iz nehata 2006. i osuđen je na petnaest godina zatvora. Izašao je već 2008., nakon što je dio obitelji žrtava od suda zatražio njegovo puštanje na slobodu. Vlasnici kluba Station, Jeffrey i Michael Derderian, također su osuđeni: Michael je isto osuđen na 15 godina, a pušten je iz zatvora 2009., dok je Jeffrey dobio kaznu od 500 sati društveno korisnog rada.

Godine 2017., na mjestu na kojem se nekad nalazio klub, otvoren je spomenik žrtvama požara po imenu Station Fire Memorial Park.

Buenos Aires, 2004.: Najveća tragedija u Argentini u kojoj su stradala i djeca

U prepunom noćnom klubu República Cromañón u glavnom argentinskom gradu 30. prosinca 2004. smrtno su stradale 194 osobe, a bilo je čak 1492 ozlijeđenih. Nesreća je, nažalost, imala previše sličnosti s onom u Kočanima.

Klub kojim je upravljao poduzetnik Omar Chabán otvoren je šest mjeseci prije tragedije koncertom benda Callejeros, istog onog koji je svirao u noći požara. Klub se nalazio u dvokatnici, s glavnim ulazom sa šest vrata koja su vodila u njegov centralni dio. U noći požara četiri od šest vrata bila su zaključana. Bila su blokirana i dva izlaza za nuždu. Mjere zaštite od požara gotovo da nisu postojale, a protupožarna licenca istekla je mjesec ranije.

Te večeri u klubu je bilo 4000 ljudi, iako je kapacitet prostora bio tri puta manji, procijenjen na njih 1500. Do požara je dovelo zapaljenje pirotehničke baklje, koja je - opet - zapalila pjenu na stropu i ekspresno se proširila na drvo, stiropor i poliester, čime je klub bio izoliran. Sve žrtve umrle su od udisanja otrovnih plinova i ugljičnog monoksida, a velik broj njih - opet, kao u Kočanima - bili su tinejdžeri ili mladež u dvadesetim godinama, iako su među žrtvama pronađena i tijela male djece.

Vlasnik kluba ubrzo je uhićen, a vlasti su nakon tragedije zatvorile sve noćne klubove u zemlji te ih otvarale, jedan po jedan, nakon što ih je inspekcija temeljito prekontrolirala. Političku odgovornost za tragediju podnio je gradonačelnik Buenos Airesa Anibal Ibarra, a smijenjen je sudskim nalogom nakon što je dokazano da je klub dobio dozvolu zahvaljujući korumpiranoj gradskoj inspekciji.

Shenzhen, 2008.: Užas u 'Kralju plesača', većina stradala u stampedu

Stampedo je bio koban za većinu od četrdeset i troje stradalih te osamdeset i osmero ozlijeđenih u klubu Wuwang (Kralj plesača) u kineskom megalopolisu Shenzhenu 21. rujna 2008. Kao i u svim ranijim slučajevima, pa tako i u najnovijem u Kočanima, do požara je dovelo iskrenje pirotehnike koje je zapalilo pjenu na stropu. Unatoč tome što su se upravo te godine u Pekingu održavale Olimpijske igre, protupožarni standardi u Kini bili su gotovo nepostojeći. Klub je - sad već zvuči poznato - radio bez građevinske dozvole, a nije ni bio izgrađen u skladu s građevinskim propisima.

Nakon što su varnice iz pirotehničke naprave zapalile strop, publika je panično krenula prema jedinom osvijetljenom izlazu, s obzirom na to da su prozori bili zatvoreni daskama. Od 300 ljudi u klubu većina se ipak uspjela izvući, a među žrtvama posebno tragičnu sudbinu imala su četiri 18-godišnjaka jer upravo slavila punoljetnost jednog od njih. Za nemar i kršenje sigurnosnih pravila koje je dovelo do tragedije na višegodišnji zatvor osuđeno je šest osoba iz uprave kluba.

Perm, 2009.: Pakao u 'Šepavom konju'

Klub Hromaja lošad (Šepavi konj) u ruskom gradu Permu 5. prosinca 2009. slavio je osmi rođendan. Oko 1 ujutro iskre pirotehnike zapalile su niski strop zaštićen tankim slojem plastike, iznad kojega je planuo krov od vrbova pruća. U roku od nekoliko minuta vatra se proširila na zidove, uništila električne instalacije, ugasila svjetla i izazvala paniku, a u stampedu je smrtno stradalo 156 ljudi. Još 160 njih završilo je u bolnici.

Požar je izazvao performer s vatrometom, a nakon što su varnice zapalile plastični oblog stropa, voditelj programa zamolio je prisutne da se mirno upute prema izlazu. No vatra je bila brža jer su buknuli drveni ukrasi na zidovima kluba. Dio ljudi evakuirao se kroz stražnje izlaze te tako u prostor unio veliku količinu kisika iz različitih pravaca, što je pospješilo širenje požara. Poslije će se saznati da je postojao još jedan, stražnji izlaz iza pozornice, a on nije bio obilježen rasvjetom.

Nakon maratonskog suđenja, obilježenog odgodama iz zdravstvenih razloga, šestero vlasnika i suvlasnika kluba te organizatora događaja, među kojima je glavni osumnjičeni bio tajkun Anatolij Zak, navodni suvlasnik kluba, osuđeno je na zatvorske kazne od četiri do devet mjeseci i osam godina zatvora, koliko je dobio Zak.

Santa Maria, 2013.: Vanjski vatromet u klubu izazvao nezapamćenu tragediju

Najveća tragedija u povijesti Južne Amerike, barem ovog tipa, te drugi najveći požar u povijesti Brazila dogodio se 27. siječnja 2013. u klubu Kiss u gradu Santa Maria na jugu najmnogoljudnije južnoameričke države. Na brucošijadi koju su organizirali studenti šest tehničkih fakulteta lokalnog sveučilišta netko iz benda Gurizada Fandanagueira smatrao je da je dobra ideja koristiti vanjski vatromet u zatvorenom prostoru.

Po već poznatom scenariju, varnice iz vatrometa zapalile su strop, a potom i električne instalacije. Noćni klub u kojemu se odvijala zabava imao je samo jedan izlaz. Mnogi mladi stradali su pokušavajući pobjeći u WC, a dio njih je u panici mislio da je riječ o izlazu jer oni za slučaj opasnosti nisu bili adekvatno obilježeni. Većina žrtava imala je između 18 i 30 godina, a vlasti su navele da je u klubu bilo više od stotinu ljudi preko njegova maksimalnog kapaciteta.

Za zločin su 2021., osam godina nakon tragedije, osuđena dvojica vlasnika noćnog kluba te dvojica članova benda. Vlasnici kluba dobili su 22, odnosno 19 godina zatvora, dok su članovi benda dobili po 18 godina. Ipak, 2022. suđenje je poništeno nakon prigovora obrane na odabir članova porote. Novo suđenje još nije počelo.