Neobično vrijeme za bajkere, prijatelju moj (pročitati uz melodiju 'Teško vrijeme za matore'). Bar za one koji doživljavaju TV predodžbu vlastite supkulture. Stanovnici South Parka pokrenuli su inicijativu za promjenu značenja riječi 'fag' u 'vozač Harley Davidsona', dok paralelno treću sezonu zaredom dramska serija 'Sinovi anarhije' stavlja ljubitelje 'crnih zvijeri' na tron opakih likova koje bi malo koja majka htjela za svoju kćer jedinicu. Obično doživljavani kao individualci, slobodnjaci i nekonformisti, način života i pozicija bajkera SAMCRO-a (Sons of Anarchy Motorcycle Club) ponovno postavljaju u središte pažnje posljednjih godina pomalo zanemarena filozofska pitanja o slobodi pojedinca, vrijednosti individualizma i dometima anarhističkog društva, s obzirom da u kontekstu spornog, ali poprilično prihvaćenog Fukuyaminog proglasa o 'kraju povijesti' navedeni problemi sve češće nailaze na stav 'rečeno je sve što se ima reći'. Naravno, osim ukoliko imate između 14 i 19 godina, kada maštanja o anarhizmu čine dio odrastanja, a koja su danas uglavnom samo još jedan identitet na ponudi u izlogu MTV-jeva butika. Anarhizam je ustvari rođen kao prvorazredno pitanje filozofije politike, čije klasike čak i bajkeri citiraju s divljenjem. Naziv fiktivnog kluba iz Charminga govori dovoljno sam po sebi.

Inspiracija Johna Tellera
Prateći zapise svog oca Johna Tellera, jednog od osnivača kluba, glavni lik Jax (u epizodi 'Patch Over') stiže do crvenog natpisa pod mostom: 'Anarhizam znači oslobođenje ljudskog uma od vlasti religije, oslobođenje ljudskog tijela od dominacije vlasništva, oslobođenje od okova države. Anarhizam znači društveni poredak baziran na slobodnom udruživanju individualaca.' Buntovne teze pripadaju Emmi Goldman, američkoj političkoj aktivistici i teoretičarki anarhizma s kraja 19. i početka 20. stoljeća, neizbježnom klasiku o temi anarhije uz Proudhona, Bakunina, Kropotkina... 'Emmine riječi zvučale su kao istrgnute iz mog uma, inspirirale su me', priznaje Jaxov otac. Otkuda tako duboka povezanost filozofskih teza energične anarhistice bez motora s u kožu obučenim bajkerima?

Individualac - srce zajednice

Poput većine ostalih teoretičara anarhizma, Goldman je opterećena pitanjem osobne slobode i individualnosti. Ne vjerujući teorijama o mirnoj evoluciji ideologija i političkih poredaka, Goldman jasno detektira 'neprijatelja' - na putu oslobođenja individualca stoje država, religija, ali i samo društvo! Aristotel s idejom o 'čovjeku kao društvenoj životinji' okrenuo se u grobu. 'Anarhizam je jedina filozofija koja čovjeku daje njegovu samosvijest; što znači da Bog, država i društvo ne postoje, da njihova obećanja ne vrijede i isprazna su', kategorična je Goldman. Ali što ostaje? Veličanstveni slobodni pojedinac. Tek u svijetu koji poznaje oslobođene individue, a to znači rušitelje postojećih državnih zakona, negatore trenutno 'prihvatljivih' društvenih veza i odbacitelje vjere u Boga, moguće je formiranje pravedne zajednice. Emminim riječima, 'pojedinac je srce društva i čuva bit društvenog života; društvo su pluća koja razdaju element koji održava životnu bit - to jest - pojedinca - čistom i snažnom. Rasprava o slobodi posljedično ne može proći bez objašnjavanja pozicije rada u anarhističkoj zajednici. Kao najveći zločin sustava Goldman uviđa ne samo Marxovu ideju o oduzetom proizvodu čovjekova rada, već i ukidanje slobodne inicijative, originalnosti i interesa za stvari koje čovjeka doista zanimaju. Emmin odgovor je stoga pozivanje na pravo pojedinca da se u svako doba dogovori s ostalima o drugim oblicima rada u skladu s vlastitim ukusima i željama.

Organizirani kriminal kao sloboda?!
Je li naziv SAMCRO-a samo isprazna djetinja igrarija riječima koja treba zadiviti protivnike ili ozbiljan filozofski princip? Oni se doista izdvajaju iz 'klasičnog' društva - načinom ophođenja, dnevnim aktivnostima, modom - a zajednica koju su sami izabrali na principu individualne slobode doista je nešto što najviše cijene. No istovremeno, članovi SAMCRO-a doživljavaju i svojevrsnu unutrašnju tragediju - koliko god bili slobodni individualci odvojeni od ostatka društva, pod vodstvom Claya Morrowa postaju gotovo isključivo organizirana kriminalna skupina ovisna o trgovini oružjem, drogom, prostituciji... Zahvaljujući umješnosti tvoraca serije, intrigantno je proučavati kako likovi inteligentno proživljavaju životne dileme, pogotovo Jax, kojem upravo riječi očevih zapisa donose najviše dvojbi o ciljevima, sredstvima i smislu bajkerskog života. Stoga i Emmino geslo - 'savršena ličnost je, prema tome, moguća jedino u društvu u kojem je čovjek slobodan izabrati kako će raditi, izabrati uvjete u kojima će raditi i slobodu da radi...' - u svjetlu odlične serije dobiva novu dimenziju, koja navodi na zaključak da je nadogradnja gledanja 'Sinova anarhije' djelima anarhističkih klasika ravna užitku dodavanja pokojeg kubika. Brmmmm....