Svojevremeno, prije samo nekoliko sezona, Andrij Jarmolenko je nakon loše partije izjavio kako 'on nije nogometaš', pritom misleći kako niti sam nije siguran da li može uspjeti u svijetu profesionalnog nogometa. Sada, pred početak Eura, većina će se ukrajinskih navijača složiti kako je upravo on glavna uzdanice te momčadi.

Jarmolenko je rođen u Rusiji, u St. Peterburgu, ali se s roditeljima vratio u Ukrajinu nakon propasti Sovjetskog saveza. 'Rođen sam u Rusiji, u gradu koji se tada zvao Leningrad, ali ne sjećam se previše tih godina, pošto sam bio star tek tri godine kada se moja obitelj vratila u Ukrajinu. Što se mene tiče, nikad nisam bio u dvojbi da li igrati za Ukrajinu ili Rusiju', izjavio je Andrij.

Od početka je bilo jasno kako je riječ o talentiranom nogometašu. Dinamu se pridružio sa samo 13 godina, ali brzo su počeli problemi s prilagodbom: 'Nedostajali su mi roditelji. Nisam tada bio u potpunosti koncentriran na nogomet, prejaka je bila želja da vidim obitelj. Vjerojatno sam prerano došao u Kijev. Osjećao sam kako sam fizički preslab. Kako je to bilo teško razdoblje za mene, vratio sam se u Chernihiv, što se ispostavilo kao dobra odluka'. U Dinamu mu nisu zamjerali, već su ga radije posudili nazad u Chernihiv, umjesto da su ga prodali u neki novi klub.

Kad je napunio 17, osjećao se fizički dovoljno moćno te mentalno spreman za povratak u Dinamo. Pa ipak, etiketa novog Ševčenka pomalo je nepravedna; njegov stariji imenjak svoj je zvjezdani status zaslužio prije svega svojim golovima, dok Jarmolenko nije prirodni golgeter. To je potvrdio još kada je igrao u drugoj momčadi Dinama, u sezoni u kojoj je postigao samo osam golova.

Međutim, kada se jednom probio u prvu momčad, na njegov se prvi pogodak nije moralo dugo čekati. Pri kraju sezone 2007/08. glavni ga je trener, tada Jurij Semin, ubacio u igru, a mladi je Jarmolenko odmah postigao pobjedonosni gol. Slijedeće se sezone ponovo našao izvan početne postave, no to se promijenilo dolaskom Valerija Gazajeva. Poznati je ruski trener, osim što je nagovorio Ševčenka na povratak, učinio Jarmolenka članom udarne postave kijevskog Dinama.

Iako su navijači mislili drugačije, Gazzaev je u Jarmolenku vidio krilnog igrača, a tijekom predsezone ga je iskušavao čak i na poziciji lijevog beka. Pošto je favorizirao formaciju 4-3-3 Jarmolenko je bio postavljen na mjesto lijevog krilnog napadača, pozicija na koju se bio polagano privikavao. Nakon premijernog nastupa u momčadi koja je istrčala na teren, Jarmolenko je izjavio: 'Posebno se zahvaljujem mome prvom treneru (u Desni) i Valeriju Gazzaevu, jer upravo je on vjerovao u mene. U prvu momčad Dinama sam ušao tek po njegovu dolasku'.

Nakon što je postao standardni član prve postave kijevskog Dinama, nije trebalo dugo da dođe i poziv u reprezentaciju. Kao i u klubu, prvi su pogoci stigli brzo, u oba susreta protiv Andore, ali problemi su počeli kada je Ukrajina izgubila u dodatnim kvalifikacijama od Grčke, i tako propustila odlazak na Svjetsko prvenstvo 2010.

Iako razočaran, nastavio je napredovati u dresu svoga kluba. Brojke mu se poboljšavaju iz sezone u sezonu, a donedavni kritičari sada su ušutkani: 'Osjećao sam se stvarno dobro kada sam utišao kritike. Sada sa smijehom čitam komentare na raznim fan-sajtevima, iako i dalje ima onih koji misle kako nisam dovoljno dobar'. Čak i po povratku trenera Semina, s kojim nije imao dobra iskustva, njegov se napredak nastavio. Štoviše, sam mu je Semin dao dodatnu slobodu kretanja, pa ga danas nije čudno vidjeti kako igra na bilo kojoj od krilnih pozicija, a ponekad i u središtu terena.

Trener U-21 selekcije, Pavlo Jakovenko, imao je problem kako ga uklopiti u sastav, zajedno s Jevhenom Konopljankom, odličnim krilom Dnipra. Rješenje je bila selidba na desno krilo, koje danas igra i u dresu A selekcije. 'Iskreno govoreći, čak mi je lakše igrati na poziciji desnog krila. Tako mogu upadati u sredinu i šutirati svojom jačom nogom', govori sam Jarmolenko.

S 22 godine, mnogi od njega očekuju da iznese dobar dio tereta ofenzivne igre, pa bi upravo ovo moglo biti prvenstvo kada će postati zvijezda međunarodnog nogometa. Dosad je znao biti nepouzdan i neučinkovit, te povremeno nestati iz utakmice. No, kao igrač koji živi od inspiracije, jednim briljantnim potezom može riješiti utakmicu. Sada je vrijeme da dokaže kako može igrati protiv najboljih europskih nogometaša i zasjati pod reflektorima travnjaka, suprotno od izjave onog mladića koji je sumnjao može li ikad biti pravi nogometaš.