Iako su budući parlamentarni izbori u Turskoj predviđeni tek za 2023. godinu, sve su veći izgledi i za prijevremene, na kojima bi Turci mogli birati novu vladu već u studenom ove godine. Turska oporba računa na to da je predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu znatno pala popularnost zbog ekonomske krize izazvane koronavirusom, vojnih invazija u Siriji i Libiji te njegova neiznalaženja rješenja za migrantsku krizu, a jedan od oporbenih čelnika koji bi ga mogli izazvati na političkom bojnom polju je i njegov nekadašnji bliski suradnik Ahmet Davutoglu. Taj bivši turski premijer u tom je smjeru nedavno osnovao i vlastitu Stranku budućnosti, a tportal donosi portret iskusnog političara i diplomata koji vjeruje kako ima viziju za novu Tursku koja se istovremeno može nositi s više političkih izazova
Iako i aktualnoj turskoj vladi odgovaraju raniji izbori zbog osipanja podrške među biračima, osobito nakon lokalnih izbora na kojima je pobijedila Republikanska narodna stranka (CHP), turska oporba sve više pritišće Erdoganovu Stranku pravde i razvoja (AKP) na izvanredne izbore. Na valu sve većeg protuerdoganovskog raspoloženja među Turcima svoju priliku vidi i njegov nekadašnji najbliži suradnik i politički savjetnik Ahmet Davutoglu.
Taj nekadašnji ministar vanjskih poslova, premijer i sveučilišni profesor oformio je u prosincu prošle godine Stranku budućnosti (GP), a odmah poslije predstavljanja najavio je oštro političko protivljenje Erdoganovim pokušajima da transformira politički oblik vlasti iz parlamentarnog u predsjednički. Iako je 2014. godine izabran za turskog premijera uz svesrdnu pomoć predsjednika Erdogana, Davutoglu je poručio svojem nekadašnjem mentoru da jedna stranka ne može polagati pravo na budućnost zemlje i mir nacije.
vezane vijesti
Uz kritike na račun Erdoganove autokracije, Davutoglu nije propustio naglasiti da je naciji od 83 milijuna stanovnika potrebna nova politička vizija i da trenutna vlada nije sposobna nositi se s krizama na više frontova, počevši od upravljanja krizom izazvanom pandemijom koronavirusa pa sve do uvijek vrućih geopolitičkih pitanja na Bliskom istoku, u kojima Turska igra jednu od glavnih uloga. Kako bi dodatno prisnažio svoju izazivačku poziciju prema aktualnom predsjedniku, Davutoglu je oko sebe okupio brojne bivše članove AKP-a nezadovoljne Erdoganovom despocijom, a koju snažno podupiru vojska i kler.
Od kolumnista do ministra
Nezavisne ankete među turskim biračima ukazuju na to da Davutoglu iz dana u dan ima sve više dojučerašnjih Erdoganovih pristaša u Turcima koji upravo u njemu vide spasitelja Turske. Pri tome mu na ruku ide i biografija koja odiše ogromnim diplomatskim i političkim iskustvom.
Ahmet Davutoglu rođen je 1959. u Taskentu u središnjoj Turskoj. Diplomirao je ekonomiju i političke znanosti na istanbulskom sveučilištu Bogazici, na kojem je magistrirao javnu upravu te doktorirao politologiju i međunarodne odnose. Nakon školovanja početkom 90-ih postaje profesor političkih znanosti na Međunarodnom islamskom sveučilištu u Maleziji. Uz to predsjeda katedrom za međunarodne odnose pri sveučilištu Beykent u Istanbulu, a piše i tjedne kolumne za tiražni konzervativni dnevni list Yeni Safak, poznat po čvrstoj podršci Erdoganu i AKP-u. Riječ je tiskovini koja je učestalo optužena za govor mržnje prema oporbi i manjinama.
Njegove geopolitičke kolumne dovode ga u tursko ministarstvo vanjskih poslova, u kojem započinje diplomatsku karijeru koja ga pak 2003. godine dovodi u Erdoganov premijerski ured. Kao premijerov savjetnik za vanjsku politiku, Davutoglu predlaže šefu vlade novu panislamističku vanjsku politiku prema kojoj bi Turska igrala veću ulogu na Bliskom istoku, odnosno na svim nekadašnjim područjima Osmanskog Carstva, uključujući područja bivše Jugoslavije. Erdogan objeručke prihvaća tu neoosmanističku ideologiju, a ona je i danas temelj turske vanjske politike. Davutogluova savjetnička pozicija koincidirala je s američkom invazijom na Irak 2003., tijekom koje je upravo on koordinirao sve Ankarine poteze u tom smjeru.
Autor grčkog bestselera
Oduševljen Davutogluovim diplomatskim potezima iz sjene, Erdogan ga 2009. postavlja za ministra vanjskih poslova pa je novoimenovani šef diplomacije otišao u niz posjeta zemljama u okruženju, kojom prilikom su mu pratnja bili supruga Sare, inače ginekologinja koja se protivi pobačaju, ali i sin te tri kćeri. Iz tog razdoblja potječe i Davutogluova knjiga 'Strategijska dubina', koja je postala svjetski publicistički hit, ali i bestseler u susjednoj Grčkoj, s kojom Turska ima brojne neriješene probleme.
No kasnije se ispostavilo da je tvorac neoosmanizma kao šef diplomacije imao mnogo loših manevara. Na meti kritika našli su se njegovi politički neuspjesi vezani za građanski rat u Siriji i propale pokušaje u izvozu neoosmanizma. Kritiziran je i zbog labavog stava prema tzv. Islamskoj državi i odbijanja pomoći kurdskim borcima za oslobođenje sirijskog Kobanea, ali i prešutne pomoći u financiranju fundamentalista palestinskog sunitsko-islamističkog Hamasa, što je na Ankaru navuklo bijes Washingtona. Davutogluu je zbog sveg toga podrška među Turcima pala za dvije trećine.
Iako te 2014. godine nije imao podršku Turaka, Davutoglu u kolovozu postaje turski premijer, a njegov prethodnik Erdogan turskim predsjednikom. Zbog te situacije Turci ga nazivaju 'Erdoganovim Akbulutom'. Yildrim Akbulut je naime 1989. godine postao turski premijer nakon što je dotadašnji šef vlade Turgut Ozal izabran za predsjednika. Pored toga, brojni Turci vide sličnosti zbog poslušničkog odnosa premijera prema predsjedniku u parlamentarnoj republici, u kojoj glavne poteze ipak vuče predsjednik koji prema ustavu ima tek ceremonijalni položaj.
Budućnost Stranke budućnosti
Pad podrške javnosti i sve veće neslaganje sa šefom doveli su do zahlađenja odnosa na relaciji Davutoglu-Erdogan, što je kulminiralo u rujnu 2015. pred izvanredne izbore. Erdogan je naime na listu za novo vodstvo stranke inaugurirao neka od imena koja nisu bila po Davutogluovoj volji. Kasnije je popustio i prihvatio odabir Erdogana, a koji je prebrisao većinu Davutogluovih kandidata.
Ipak, nakon što je Davutoglu potpisao sporazum između Turske i Europske unije o izbjeglicama, Erdoganu je prekipjelo pa je ubrzao to da on u svibnju 2016. potpiše ostavku na mjesto premijera. Obojica su se pak našla na meti javnosti nakon što ih je predsjednik Stranke nacionalnog pokreta (MHP) Devlet Behceli povezao s religijskim pokretom Fethullaha Gulena, optuženog za orkestriranje pokušaja vojnog puča u srpnju 2016. godine. Iako smijenjen, Davutoglu ostaje u stranci sve do rujna 2019., kada se konačno povukao.
Nešto manje od godinu kasnije Davutoglu se afirmira kao dostojan izazivač svojem nekadašnjem šefu te ga kritizira zbog prisvajanja sve većih ovlasti i manjka medijskih sloboda i neovisnosti sudstva, zbog čega bi njegova Stranka budućnosti u budućnosti mogla osvojiti značajan broj glasova Turaka koji se protive Erdoganovom pokušaju da postane sultan, a takvih je iz dana u dan sve više.
