Erdogan je svojom izjavom od četvrtka dosad najizravnije zaprijetio Ateni poručivši joj da će požaliti.

'Saberite se. Ne šalim se', kazao je Erdogan u poruci Ateni koju je odaslao tijekom vojnih vježbi na zapadnoj obali Turske. Novovjeki turski sultan, kako Zapad često naziva Erdogana, naglasio je da se Ankara neće odreći svojih prava u Egejskom moru niti suzdržati od korištenja ovlasti koje su joj dane međunarodnim sporazumima za naoružavanje otoka kada je to potrebno. Erdogan, pritom, nije dodatno pojasnio svoj stav niti dao ukazati na moguće korake Ankare.

Valja podsjetiti da je militarizacija grčkih otoka na istoku Egejskog mora zabranjena prema Sporazumu iz Lausanne iz 1923. i Sporazumu iz Pariza 1947. Atena, pak, tvrdi da su grčki vojnici raspoređeni na tim otocima kako bi ih obranili od brodova koji im prilaze sa zapadne turske obale.

Jedna drugoj najveći sigurnosni rizik

Grčka i Turska imaju suparnički odnos s dugom poviješću i složenim pitanjima. Turska je formirana 1923. i smatra se pravnim nasljednikom Osmanskog Carstva koje je Grčku priznalo kao neovisnu državu još 1830. Grčka je prije toga bila pod vlašću Otomanskog carstva gotovo 400 godina, a proces grčke neovisnosti i stvaranja obje republike plaćen je životima tisuća ljudi s obje strane. U tom višestoljetnom sukobu ne treba smetnuti s uma i tradicionalno neprijateljstvo između Grka kao pravoslavaca i Turaka kao muslimana, što je samo jedan od segmenata trajno narušenih odnosa.

Obje države su od svog osnivanja koristile vlastite traume iz prošlosti kako bi opravdale svoj nacionalizam i istaknule razlike. No, taj sukob nije bio značajan čimbenik u međunarodnim odnosima. Za vrijeme Hladnog rata obje su države kao članice NATO-a podržavale zajedničke stavove spram suparnika iz Varšavskog pakta te je konkurencija između Atene i Ankare marginalizirana u korist globalnog geopolitičkog problema polarizacije na dva bloka. No, već sredinom 90-ih godina prošlog stoljeća ograničenje suparništva između Grčke i Turske je otklonjeno pa su obje nacije postale jedna drugoj najveći sigurnosni rizik.

Kontrola istočnog Sredozemlja i Egejskog mora i dalje je temelj njihova suparništva. Nakon Drugoga svjetskog rata, Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora, dekolonizacija Cipra i dodavanje Dodekaneza grčkom teritoriju bili su okidač za rasplamsavanje sukoba. Uz to, nategnuti odnosi na relaciji Atena-Ankara dodatno su narušeni pitanjima oko prava manjina, odnosom Turske s Europskom unijom i njezinim članicama, posebice Ciprom koji je podijeljen između Turske i Grčke 1974., dok je u posljednje vrijeme u fokus dugogodišnjeg suparništva ušla i kontrola nad energetskim cjevovodima na istoku Mediterana.

Protivljenje u najnezgodnijem trenutku

Odnosi Grčke i Turske su posljednjih desetak godina u stanju stalne narušenosti, a 2020. su eskalirali do granice vojnog sukoba kada su obje države poslale brodove u osporavane vode istočnog Sredozemlja. Sukobi su održavani i u zraku pa se Atena i Ankara konstantno optužuju za povredu zračnog prostora. Atena je prošlog tjedna pobjesnila nakon što su dva turska lovca nezakonito ušla u grčki zračni prostor nedaleko luke Aleksandropoli blizu grčko-turske granice na sjeveroistoku Grčke. Atena je odmah uputila jednu od dosad bezbrojnih međusobno odaslanih prosvjednih nota, a grčko ministarstvo vanjskih poslova je tursku akciju u zraku ocijenilo kao ''jasnu eskalaciju turske provokacije koja narušava temeljna načela međunarodnog prava i nanosi štetu jedinstvu NATO-a, a koja ujedno i prijeti Europskoj uniji u kritičnom trenutku.

Grčka u sukobu s Turskom učestalo poziva na jedinstvo EU znajući da je njezina suparnica u ''čekaonici'' za ulazak u Europu već 30 godina. Turska, pak, s druge strane optužuje Grčku da dopušta prosvjede militantne Kurdistanske radničke stranke (PKK) koju Turska i EU smatraju terorističkom skupinom. Uz to, Ankara se aktivno protivi nastojanjima Finske i Švedske za pridruživanje NATO savezu, optužujući ih za skrivanje osoba koje su povezane s PKK. Tursko protivljenje novim članicama NATO-a dolazi u najnepovoljniji trenutak po taj vojni savez čije članice aktivno pomažu Ukrajini u obrani od ruske agresije. Stoga su se u medijaciju kompleksnog sukoba uključile i Sjedinjene Američke Države o čemu je tportal već pisao, a sve kako bi Tursku čvršće vezala uz NATO savez nakon što se ta zemlja previše približila Rusiji, premda je vojno podržala Ukrajinu.

Skretanje pozornosti s ključnih problema

Dobri poznavatelji političkih prilika u Turskoj ukazuju da je Erdogan uputio dosad najžešće kritike Ateni u sklopu svoje ponovne kandidature na predsjedničkim izborima koji su predviđeni za lipanj iduće godine. Analitičari ističu da će izborna utrka sljedećeg proljeća biti jedna od najkritičnijih izbora u suvremenoj turskoj povijesti jer Erdoganova konzervativna islamska Stranka pravde i razvoja (AKP), nakon gotovo dva desetljeća na vlasti, izlazi na birališta u jeku valutne krize, najveće stope inflacije u proteklih 20 godina i posvemašnje nezaposlenosti.

Dio analitičara ocjenjuje da je zapaljiva Erdoganova retorika spram Grke pokušaj da se skrene pozornost s ključnih turskih problema u gospodarstvu koje drastično slabi, ali i pokušaj zastrašivanja oporbe koja jača iz dana u dan i koja se nada da će ekonomski problemi konačno stajati novovjekog turskog sultana vlasti.

Erdogan je s druge strane i nadalje neumoljiv prema svakom tko mu proturječi. Turski Vrhovni sud je krajem svibnja potvrdio petogodišnju kaznu zatvora za Canan Kaftancioglu, članicu Republikanske narodne stranke (CHP), glavne oporbene stranke u Turskoj. Kaftancioglu je, podsjetimo, proglašena krivom zbog vrijeđanja predsjednika i turske države u svojim objavama na Twitteru između 2012. i 2017. Slično prolaze i ostali najglasniji Erdoganovi kritičari što dodatno ujedinjuje oporbu kojoj se sve više pridružuju i oni kojima politika nije bila u prvom planu, već puka egzistencija u posrnulom gospodarstvu. S obzirom na sve okolnosti, nije isključeno da se Erdogan posluži vojskom kao instrumentom za održavanje na vlasti, a što je u Turskoj gotovo pravilo kad god država zapadne u tešku krizu.