Turska već dugo optužuje nordijske zemlje, posebno Švedsku, koja ima snažnu tursku i kurdsku imigrantsku zajednicu, da skrivaju progonjene kurdske militante, kao i pristaše Fethullaha Gulena, propovjednika koji se nalazi u egzilu u SAD-u, a tražen je zbog organizacije neuspjelog puča 2016. godine. Erdoganu je trn u peti to što Švedska, navodno, pruža utočište članovima Kurdske radničke stranke (PKK), a koju Turska klasificira kao terorističku skupinu. Želja Švedske i Finske da uđu u NATO po brzom postupku dala je Erdoganu idealan poligon za jačanje mišića na unutarnjem i međunarodnom planu.

Erdogan je čak nedvosmisleno spočitnuo nekim zemljama da im teroristi sjede u parlamentu. Veleposlanik Turske u Švedskoj Hakki Emre Yunt smatra da bi je čak 'trebalo izručiti'. Švedska oporbena zastupnica Amineh Kakabaveh za Politico je kazala da nimalo ne dvoji na koga je ciljao Erdogan.

'Naravno da je Erdogan mislio na mene', kazala je za taj medij Kakabaveh, istaknuvši da je za Erdogana svaki pristaša i svaki branitelj prava Kurda terorist.

Dugogodišnja borkinja za kurdska prava potaknula je švedsku vladu da proširi suradnju s PYD-om (Stranka demokratskog jedinstva), političkom podružnicom skupine YPG (Jedinice narodne obrane) sirijske kurdske milicije. Prošle jeseni Kakabaveh je uskratila potporu kandidaturi čelnice socijaldemokrata Magdaleni Andersson za premijerku Švedske sve dok se ova nije obvezala na suradnju sa sirijskim Kurdima. I nije jedina, jer Ankari smeta i to što su se švedski ministri u prošlosti sastajali s dužnosnicima YPG-a.

Službena Ankara smatra da je YPG sirijski ogranak PKK, koji vodi desetljetnu krvavu pobunu protiv turske države s uporištima u Siriji i Iraku. Iako Sjedinjene Američke Države i Europska unija smatraju PKK terorističkom organizacijom, takav slučaj nije s YPG-om.

Za Tursku su stvari na terenu postale još složenije izbijanjem rata u Siriji, kada je YPG zavladao velikim dijelovima sjeverne i istočne Sirije. YPG u Siriji surađuje sa Sjedinjenim Američkim Državama u borbi protiv Islamske države pa je to i jedan od razloga zbog kojih je zaiskrilo među saveznicima iz NATO-a - Washingtona i Ankare. Tada se Erdogan privremeno okrenuo Moskvi i suradnji s Vladimirom Putinom, od kojega je i kupio raketni sustav S-400. Taj potez izazvao je bijes Washingtona. Sada, nakon izbijanja rata u Ukrajini, Erdogan je osjetio kako je pravi trenutak da se opet može približiti Zapadu, ali i iskoristiti priliku da pritisne SAD preko Švedske te dobije određene koncesije koje je izgubio zbog flerta s Rusijom. Kao jedna od 30 sadašnjih članica NATO-a, Turska može staviti veto na pristupanje novih članica.

Turska u zamjenu za skidanje blokade traži jamstva koja će uključivati prestanak političke potpore terorizmu Švedske i Finske, eliminaciju izvora financiranja terorizma, prestanak podrške u oružju terorističkoj skupini PKK i njenoj podružnici PYD-u u Siriji, kao i ukidanje embarga i sankcija protiv Ankare. Zahtjevi Ankare nisu ni mali ni jednostavni jer bi time zapravo ove dvije zemlje, osobito Švedska, izdale same sebe, temelje na kojima su izgrađena njihova društva i civilizacijska dostignuća za koja se zalažu i slijede ih. Švedska smatra da su sirijski Kurdi odigrali važnu ulogu u borbi protiv Islamske države i da su važni za stabilnost Sirije, države u kojoj se u posljednje vrijeme rat vodi smanjenim intenzitetom, ali nije zaustavljen.

Švedska već dugo kroz svoju vanjsku politiku nastoji promicati ljudska prava i poštivanje manjina u inozemstvu. Politika dobrodošlice izbjeglicama učinila je tu zemlju domom za čak 100 tisuća Kurda. Iako vlada ima otvorene kontakte s nekim kurdskim političkim skupinama, sklona je usklađivanju s drugim europskim nacijama u načinu na koji tretira kurdske zahtjeve za samoodređenjem. Svaki potez koji bi se mogao protumačiti kao klanjanje Erdoganu sigurno bi bio nepopularan među švedskim biračima, a vlada će se vjerojatno oduprijeti uvlačenju u pregovore o svojoj politici izručenja ili izvozu oružja. Umjesto toga, švedski diplomati vjerojatno će pokušati angažirati saveznike kako bi izvršili pritisak na Tursku da ne blokira ulazak njihove države u NATO. Turska tvrdi da je Finska također utočište za teroriste iz YPG-a i PKK te članove Gulenove organizacije FETO.

Huseyin Bagci, jedan od najutjecajnijih turskih profesora međunarodnih odnosa, smatra da će možda proći određeno vrijeme nakon jesenskih općih izbora u Švedskoj prije nego što Turska prihvati zahtjev Stockholma za članstvom u NATO-u. Bagci je za Švedski radio kazao da je Turska kritična prema sporazumu postignutom između švedskih socijaldemokrata i nezavisne zastupnice Amineh Kakabaveh o suradnji s kurdskom skupinom na sjeveru Sirije, a koju je Turska označila kao terorističku.

'Ako nakon izbora više ne bude u parlamentu, situacija će biti drugačija', vjeruje Bagci. Turska je iznimno važna članica NATO-a zbog svog iznimnog geostrateškog položaja. Ujedno je jedna od najstarijih članica NATO-a, a po vojnoj snazi je druga, odmah iza SAD-a - tako da klasično zavrtanje ruke, uobičajeno u postupanju s manjim članicama, ovdje neće tek tako proći.