Porez na financijske transakcije trebao je biti 'veliko rješenje' kojim će se stati na kraj dominaciji tržišta nad politikom, ali i donekle ujediniti Europu, koja u protekle dvije godine pod teretom krize eura sve više tone u partikularnost i nacionalizam.

No čini se da aktualna politička elita EU-a, predvođena njemačkom kancelarkom Angelom Merkel i francuskim predsjednikom Nicolasom Sarkozyjem, nema snage, a mnogi će reći ni političke vizije za velike poteze, pa zato i porez na financijske transakcije sve više izgleda kao lijep san.

U Bruxellesu su se u utorak sastali ministri financija zemalja EU-a da bi dogovorili uvođenje poreza na financijske transakcije, a rezultat je taj da osam država – od sedamnaest koje čine eurozonu – odbija uvođenje tog poreza. Medijski najeksponiranija slika s ovog samita je svakako ona na kojoj luksemburški premijer Jean-Claude Juncker u šali davi španjolskog ministra financija Luisa de Guindosa, koji u svemu tome, što je očito po njegovom izrazu lica, ne nalazi ništa zabavno. Ali još manje je zabavna spoznaja da Europa nije u stanju uvesti jedan tako ključan porez, koji bi istovremeno bio vrlo isplativ za svaku vladu, ali i jasan signal da politika određuje pravila, a ne tržište.

Velika Britanija bila je prva koja je rekla 'ne', još prije nekoliko mjeseci, da bi zaštitila londonski City, jednu od ključnih svjetskih lokacija za financijsko poslovanje. Bez obzira na to, Europska komisija je već odavno pripremila dokument sa smjernicama za uvođenje tog poreza koji bi onda pokrivao sve poslove s dionicama, zajmovima i derivatima, po mogućnosti u cijelom EU.

Porez bi, po planu Europske komisije, mogao stupiti na snagu 2014. godine, ali pod uvjetom da ga prihvate sve članice Europske unije. To se očito neće dogoditi, iako EK procjenjuje da bi njegovo uvođenje moglo donijeti i do 57 milijardi eura godišnje, a svakako bi obeshrabrio rizično, pa i namjerno štetno ponašanje na burzama, koje je 2008. zamalo dovelo do kraha cijele svjetske ekonomije.

Velikoj Britaniji se u odbijanju pridružila i Švedska koja tvrdi da porez na financijske transakcije ima smisla samo ako se uvede istovremeno na cijelom svijetu, jer će inače rezultirati slabljenjem gospodarskog rasta u Europi, kao i time da će banke i ostale financijske institucije jednostavno pobjeći iz EU-a da ne bi plaćale porez na financijske transakcije.

Zbog toga Berlin i Pariz žele uvesti porez samo u eurozoni, ali ni od toga neće biti ništa, ako se pita Irsku, Nizozemsku, Luksemburg, Slovačku, Sloveniju, Estoniju, Maltu i Cipar.

Te države su se nisu potpisale pod pismo koje je dostavljeno Danskoj, trenutnoj predsjedateljici EU-a, u kojem se poziva na hitno uvođenje poreza na financijske transakcije. Na to pozivaju pak Njemačka, Francuska, Austrija, Finska, Belgija, Španjolska, Portugal, Italija i Grčka. Treba napomenuti da je i podrška Njemačke, bez obzira na agitiranje ministra financija Wolfganga Schaeublea i kancelarke Angele Merkel, upitna, jer se oporezivanju burzi protivi manji koalicijski partner u vladi, liberalni FDP. Irska pak kao izgovor koristi odbijanje Velike Britanije te obećava da će biti za uvođenje poreza na financijske transakcije ukoliko ga podrže sve zemlje EU-a, što se očito neće dogoditi.

Nizozemska i Luksemburg se pak plaše da će financijska industrija zbog toga napustiti Europu. Što potiče pitanje: čemu uopće vlade i države ako se iste plaše financijske industrije i banaka?

Ništa manje zabrinjavajući nisu ni komentari medija koji upravo otkrivaju velik strah pred bankama i financijskim tržištem. Tako konzervativni njemački Die Welt piše da bi uvođenje poreza na financijske transakcije 'izazvalo velik nemir na tržištima' koja 'igraju centralnu ulogu u stabilizaciji eura'. Istina je da banke igraju centralnu ulogu, samo ipak više kada je riječ o destabilizaciji cijele situacije, no Die Welt poručuje da je čisti populizam 'uzeti banke za žrtvenog jarca' u trenutnoj situaciji.

Rezultat takvog razmišljanja jest to da najmoćniji i najveći svjetski savez država, Europska unija, drhti pred idejom uvođenja poreza koji je i financijski i zdravorazumski opravdan, jer bi se, eto, banke mogle uzrujati. Možda je najbolje podsjetiti se koliko cinične, toliko i istinite primjedbe velikog njemačkog pisca Bertolta Brechta: 'Pravi lopov nije onaj koji pljačka banke nego onaj koji ih osniva.'