U svojoj analizi mogućih uzroka emigracije znanstvenika, koja nije dobra za konkurentnost Europe na globalnoj razini, Galsworthy piše kako je uvjeren da će novi bonusi na plaće od 8.000 eura godišnje koje od prije dvije godine omogućuje EU pomoći da se ublaže razlike, no sumnja da će riješiti sve probleme.

Prije pokretanja projekta Horizon 2020, kaže, istočnoeuropska znanost bila je suočena s dva ključna problema. Kao prvo, sudjelovanje regije u projektima koji su se financirali iz fondova EU bilo je izuzetno nisko. Kao drugo, siromašne države uvele su rezove u izdvajanjima za znanost pa su se stagniranje plaća i rast troškova života teško odrazili na standard znanstvenika.

Za isti posao tri puta manja plaća

Fondovi Europske unije nisu pomogli da se riješi ovaj problem. Europska komisija davala je znanstvenicima plaće koje su bile na razini lokalnih čak i kada su radili isti posao na istim projektima. Drugim riječima, za isti posao zapadnoeuropski znanstvenici dobivali su po nekoliko puta više plaće koje su bile disproporcionalne čak i kada bi se u obzir uzeli lokalni troškovi života. Suočeni s takvom situacijom mladi, talentirani istočnoeuropski znanstvenici počeli su bježati na zapad, i to upravo u kritičnom trenutku kada ih je regija najviše trebala kako bi zamijenila staru gardu iz komunističkog razdoblja. Raspoloženje među znanstvenicima bilo je na niskim granama.

Brojke u dokumentima Komisije godinama su upozoravale na problem, međutim nije bilo ozbiljnih dubinskih analiza. Uglavnom je dominiralo stajalište da se u europskoj znanosti ne smiju dozvoliti nikakvi kompromisi u kriterijima izvrsnosti. To je značilo da nije bilo nikakvih ustupaka, odnosno pozitivne diskriminacije za istočnoeuropske znanstvenike i institute. No s druge strane poznato je da istočna Europa ima dugu povijest kvalitetne znanosti te da za novu, otvorenu Europu može biti važan potencijal.

Vjetrovi promjena tek 2012.

Stvari su se konačno počele mijenjati krajem 2012. kada je Komisija omogućila da svatko tko radi na europskim projektima može dobiti dodatak na plaću od 8.000 eura godišnje. Osim toga, novi projekt Horizon 2020 uključuje fond u iznosu od 722 milijuna eura nazvan 'Spreading Excellence and Widening Participation' (Širenje izvrsnosti i proširenje sudjelovanja) kojemu je cilj restrukturiranje zastarjelih istraživačkih organizacija i dovođenje talenata. Strukturni fondovi koji su u sklopu Frameworka 7 često nenamjenski trošeni ili su ostajali neiskorišteni bit će usmjereni u razvoj ICT-ja, istraživanja i inovacija u skladu s planovima za regionalne pametne specijalizacije koje će vlade predstaviti Komisiji. U ovaj fond za regionalni razvoj izdvojit će se kolosalnih 100 milijardi eura pa će centri izvrsnosti na istoku moći privući interes velikih zapadnjačkih istraživačkih institucija.

To je vrlo ambiciozan paket, međutim, je li on dovoljan da se problem riješi, pita se Galsworthy.

Bijeg iz Slovenije

Britanski genetičar piše i o svojem iskustvu iz razdoblja kada je radio u Sloveniji. Kaže da mu je bilo lijepo raditi u međunarodnom timu, no priznaje da nije mogao ignorirati činjenicu da su znanstvenici kojima je sjedište bilo u zapadnim zemljama dobivali značajno veći dio kolača.

'Da sam svoj dio naknade za radne sate tražio iz Londona, dobio bih tri puta više i živio komforno. To me je potaknulo da se vratim u Veliku Britaniju, a znao sam da i drugi kolege u Sloveniji planiraju i spremaju bijeg', napisao je Galsworthy.

Nezadovoljstvo takvim stanjem ministri znanosti novih članica EU-a predstavili su 2012. na konferenciji Vijeća za kompetitivnost. Kao moguće rješenje nametnule su se dvije opcije. Prva je bila da se svim znanstvenicima na međunarodnim projektima daju izdašne i jednake plaće kakve garantiraju fondovi Marie Curie. Međutim, to se pokazalo neizvedivim jer bi troškovi bili preveliki, a događalo bi se također da neki mladi znanstvenici imaju značajno veća primanja od nadređenih seniora u istim institutima. Drugo rješenje bilo je da se znanstvenicima ponude bonusi do maksimalne granice od 8.000 eura godišnje. Ono je konačno prihvaćeno.

No Galsworthy smatra da je to samo flaster na problemu koji zahtijeva ozbiljnu operaciju. Naime, neki stručnjaci smatraju da postoje samo dva prava rješenja: prvo je da svi znanstvenici imaju iste plaće, a drugo da bi se znanstvenim institucijama trebalo omogućiti natjecanje po tržišnim principima kao kompanijama. Ovo drugo bi značilo da bi one mogle slobodnije formirati potraživanja za svoje usluge.

Birokracija, inercija, stare navike...

Galsworthy ističe da iz Slovenije nije otišao samo zbog plaće već i zbog drugih problema. Na prvi pogled, kaže, može se činiti da Slovenija dobro sudjeluje u istraživanjima koja se financiraju iz europskih fondova. Međutim ako unatoč grantovima plaće ostaju niske, birokracija golema, a napredak u karijeri neprivlačan, mnogi ambiciozni znanstvenici će otići. Zapadna Europa imala je više vremena da izgradi međunarodnu kompetitivnost tako da istočnoj treba dodatan poticaj da se ravnopravnije uključi u utrku. Jedno moguće rješenje je prijenos zapadnjačkog organizacijskog 'know-how'.

Druga važna komponenta u izgradnji potrebne infrastrukture trebala bi doći iz strukturnih fondova. Tijekom Frameworka 7 raspoloživih 350 milijardi eura u istočnoj Europi nije bilo kanalizirano u istraživanja i inovacije jer su mnoge vlade smatrale da im je prioritet gasiti ekonomske požare pa nisu imale kapaciteta da se prijavljuju za fondove. To bi se trebalo promijeniti uz pomoć savjetodavnih tijela koja bi trebala potaknuti razvoj pametnih specijalizacija. Jedan dobar primjer je stvaranje globalnog centra izvrsnosti Extreme Light Infrastructure u Češkoj, Mađarskoj i Rumunjskoj. Za vlade koje se bore za opstanak bilo bi previše riskantno da same zagovaraju tako velike projekte. No kada se jednom uspostave, oni mogu postati nacionalno bogatstvo i magnet koji će privući talente i ulaganja.

Galsworthy smatra da uza sve navedeno istočnoeuropske zemlje moraju nadići inerciju jer se njihovi znanstvenici nisu navikli natjecati za grantove. Također će trebati vremena da zapadnjački instituti nađu interesa da se povezuju s istočnoeuropskim partnerima s kojima nisu navikli surađivati. Konačno, ističe, trebat će mladim znanstvenicima omogućiti da izađu iz sjene svojih starijih kolega.

'Svatko tko je radio u istočnoj Europi vidio je da postoji kulturni jaz između mladih, pametnih znanstvenika i njihovih starijih kolega na pozicijama moći', piše Galsworthy.

'Bio sam oduševljen kada sam čuo kako su dvojica starijih govornika prilikom pokretanja Horizona 2020 rekli da istočni Europljani nisu ništa manje pametni od zapadnjaka... Sada kada imamo pravo raspoloženje i fondove moramo definirati smjernice za uspješna ulaganja. Na tome će trebati puno raditi, no taj će rad svima donijeti dividende u desetljećima koja dolaze', zaključio je britanski genetičar.