Mehanizmi o kojima će se vjerojatno u srijedu, konačno dogovoriti Angela Merkel i Nicolas Sarkozy, i to prije svega zbog toga što su vremenski rok za pronalazak rješenja financijske krize već prekoračili, ne govore samo o manjku njihove usuglašenosti, već postavljaju i nekoliko bitnih pitanja o ustroju čitave EU.

Nakon summita u Bruxellesu s kojeg nije proizašla nijedna operativna odluka, upravo se taj aspekt nameće kao odlučujući. A unatoč tome što je predstavljen tek kao tehnički korak zakonske regulacije nadolazećih mjera, njegovi su ulozi mnogo veći. Naime, krucijalna pitanja o rasporedu i funkcioniranju EFSF-a te o ulozi Europske središnje banke, koja su posebice u posljednjih mjesec dana predmet stalnog međudržavnog raspora, neizbježno vraćaju debatu na samu uređenost EU-a, točnije na jedan od njenih temeljnih dokumenata, ugovor iz Maastrichta, dokument kojim se regulira zajedništvo ekonomske i monetarne unije.

Prema posljednjim reakcijama sa summita u Bruxellesu, bit će nužno prekrajanje, barem u nekoj mjeri, europskih ugovora. Naime, prema njemačkom stavu, kojem su se pridružila Nizozemska i Finska, ECB bi trebao zadržati osnovnu ulogu suzbijanja inflacije, dok se Francuska, zajedno s nekim mediteranskim zemljama, zalaže za aktivnije sudjelovanje središnje banke u fondu za stabilnost. Stavka će postati posebice delikatna prilikom otpisa duga Grčkoj, nakon kojeg će valjati dokapitalizirati nacionalne banke, no ona se ne može izvesti bez interveniranja u europske ugovore.

Duboki strukturni problemi, koje su kriza i opravdani strah da se grčki slučaj ne prenese na zemlje poput Italije i Španjolske iznijeli na površinu, donose u prvi mah neminovne međudržavne trzavice (kao ona najnovija na liniji Sarkozy - britanski premijer Cameron), neusuglašene izjave između ministara financija i premijera, a i na domaćem planu šefovima država bitno otežava situaciju. Tako Angela Merkel mora svaku iole važniju odluku o financijama potvrditi kroz parlament, što joj sužava manevarsko polje, dok francuska javnost pokazuje sve manje strpljenja za konstantno odgađanje rješenja. Uvodnik dnevnog lista Libération nakon summita naslovljen je 'Degradiran', odnoseći se na smanjenu francusku pregovaračku poziciju u konsolidaciji eurozone.

Pitanje o jačanju federalizma unutar EU-a tako se iz napisa analitičara, koji ga evociraju od samog početka svjetske financijske krize, preselilo na radne stolove u Bruxellesu. Širok raspon mjera o nekoj vrsti ekonomske nadnacionalne upravljačke strukture ili o uvođenju restrikcija za zemlje koje ne poštuju zadana ograničenja ( vanjski dug ne viši od 60 posto BDP-a) tek se počinje stidljivo evocirati, a eventualno rješenje koje će njemačko-francuski par predstaviti do kraja tjedna za sobom će sigurno povući i neka bitne odluke o čitavom ustroju EU.