Amerikanci su majstori u zatiranju svojih blatnih tragova, a čarobnjaci kada treba preuveličati svoje povijesne vrline. Tako je i ovih dana američki državni tajnik John Kerry obećao da će SAD do 2017. ipak primiti 100.000 sirijskih izbjeglica. No istina je ipak drugačija: u sljedeće dvije godine, SAD će prihvatiti samo 30.000 novih i dodatnih izbjeglica budući da je brojka od 70.000 dogovorena već prije nekoliko godina. Samo 30.000 u odnosu prema dva milijuna u Turskoj ili 700.000 u mnogo manjem Jordanu, od čega je veliki broj pristigao upravo ovih godina, nakon što su potpuno uništeni Afganistan, Libija i Sirija. Samo 30.000 u usporedbi s njemačkih 800.000, bez obzira na to što je SAD – izravno ili neizravno – bio predvodnik u promicanju arapskog proljeća, koje se sada pretvorilo u mračnu europsku jesen, a u opreznoj i demokratskoj Njemačkoj uvijek bio prilično glasan otpor prema zapadnim srednjoistočnim avanturama. Mnogo više negoli u Hrvatskoj, u kojoj su i sadašnja predsjednica i sadašnja ministrica vanjskih poslova bile osobito ponosne zbog svojih djetinjastih sanjarija, kada su tvrdile da će i hrvatska pomoć u školovanju afganistanskih djevojčica, konačno slomiti talibane i donijeti vječni mir po zapadnim civilizacijskim uzorima.

Samo trideset tisuća više, i to tek za dvije godine, kada će Europa već morati savladati ili biti savladana ovom izbjegličkom krizom, dok jedna nedavna anketa uglednog Guardiana bjelodano dokazuje da je od 17 republikanskih i pet demokratskih predsjedničkih kandidata koji trenutačno žele zamijeniti Obamu, samo jedan jedini pristao da se već sljedeće godine u SAD pripusti novih 65.000 tisuća Sirijaca. Ostali smatraju da treba čekati da ode Assad i uništi ISIL, mada Assada ne mogu do kraja maknuti već pune četiri godine, a čak i mnogi istaknuti Amerikanci poput generala Wesleyja Clarka, kojeg se i u našim krajevima svi još uvijek sjećaju i kao vojnog nadglednika Balkana, tvrde da je upravo CIA stvorila ISIL. To tvrde i mnoge privatne tvrtke koje ratuju u Iranu, to ponavlja i čuveni kritičar američki neokolonijalnih težnji William Engholm: baš kao što su Amerikanci stvorili talibane kako bi Ruse potjerali iz Afganistana, tako je i u Iraku obučavan, naoružavan i usmjeravan ISIL, dok se nije pretvorio u najvećeg zapadnog neprijatelja. Ovih se dana čak i američki tisak raspisao o Omaru al-Šišaniju, zapovjedniku ISIL-ove vojske koji je od 2006. do 2010. bio učenik američkih specijalnih postrojbi u Gruziji, a kada je Zapad izgubio u gruzijsko-ruskom ratu, ovaj se vojni specijalist preselio u Čečeniju, da bi danas završio u Siriji.

O tome pritajeno govore i oni hrvatski sugovornici (samo je Mesić pogodio što će se dogoditi) koji oprezno naglašavaju kako bi tek konačni mirovni dogovori na licu mjesta zaustavili provale izbjeglica, u čemu Europa (bez obzira na englesku ulogu u Iraku ili talijansko otpisivanje Gadafija) nipošto ne može ostati jedina žrtva, bez obzira na to što sve članice EU-a, a osobito članice NATO-pakta, ipak snose dio krivice za srednjoistočni krvavi kaos, barem kao poslušne žrtve Washingtona. Pa tako i Hrvatska, koja je putem krijumčarskih jordanskih veza sirijskim pobunjenicima prodala tone i tone oružja, a u toj zemlji izgubila bogata naftna polja, pa tako i Vesna Pusić koja je dubrovački Summit i navodno prijateljstvo s Hillary Clinton silom htjela pretvoriti u sabirnu arapsku točku za pouke o otvorenom tržištu, višestranačkom sustavu i globalizacijskim vrijednostima, a osobito sadašnja predsjednica Republike koja na sve strane širi militaristički duh po uzoru na Bushov sustav domovinske sigurnosti, ili čak profesor Ivo Banac koji napada one (Zlatko Dizdarević) koji znaju zbog čega Assad mora pasti, kao autokrat koji je većini Sirijaca ipak omogućio zavidan standard, dobro školstvo i moderna radna mjesta, a odbijao sve vjerske izazove i zajmove Međunarodnog monetarnog fonda. Njegova nafta nije bila na prodaju, a taj je pokušaj 'srednjeg' vanjskopolitičkog puta unaprijed osuđen na kaznu.

Za profesora Banca takve su 'velike zemlje' koje surađuju s Moskvom i Teheranom mnogo veće zlo od Saudijske Arabije ili Kuvajta, koje su pod svetom zaštitom SAD-a, tek nedavno su i ženama dopustile da polažu vozačke ispite, a ispod žita financiraju sve moguće terorističke grupacije. Američki profesor koji je tražio Tuđmanovu ostavku, kao da sada smatra da se krvavom komadanju Libije, Iraka i Sirije mogu protiviti samo oni koji su u duši uvijek bili protiv raspada Jugoslavije. I hrvatski političari, od Vlade, do predsjednice Republike, neprestano ispaljuju potpuno pogrešne brojke, premda bi – kako to traži i Ustav – trebali dobivati potpuno iste činjenice od hrvatske obavještajne agencije (SOA), koju u Hrvatskoj trenutačno vodi Hrvat koji je rođen, odrastao i obrazovan u – SAD-u. Doduše, čak i u SAD-u CIA neprestano uveseljava javnost nevjerojatnim pogrešnim procjenama, pa je tako nedavno izašla knjiga koju je napisao prijašnji zamjenik direktora Michael Morell koji priznaje da CIA nije predvidjela tzv. arapsko proljeće, a kada su ga počeli pratiti, na kraju su zaključili da će ta demokratska gibanja uništiti ekstremni terorizam.

Otuda ideja da treba pomagati i svim muslimanskim neprijateljima Putina, pa je tako i došlo do bombaškog napada na bostonski maraton. U obrani od optužbi da je politika SAD-a stvorila ISIL, američki potpredsjednik Joe Biden na Harvardu je održao govor u kojem je neizravno optužio američke saveznike (Turska, Saudijska Arabija, Katar i UAE) da su potakli sunitsko-šijitski rat i podupirali sve koji su se borili protiv Assada, pa tako i ISIL. A oko američke uloge u stvaranju ISIL-a već se dogodio skandal i u Generalnoj skupštini UN-a, kada je naprasno prekinut televizijski prijenos govora argentinske predsjednice Cristine Kirchner koja je SAD optužila za izravnu proizvodnju terorističkih grupa, pa tako i ISIL-a.

Dakako: i general Ramsey Clark, i analitičari Engholm i Dizdarević, i zamjenik direktora CIA-e, i argentinska predsjednica Kirschner mogu biti optuženi za antiamerikanizam, 'putinizam', 'političku osvetu', čak i za prikriveni islamizam, ali se čini da je Washington počeo naglo mijenjati svoju politiku prema Siriji. On više ne traži da Assad odmah da ostavku, već da to bude dogovoreni kompromis nakon pristanka Rusa koji će sve svoje informacije, vojsku i utjecaj uložiti u zajedničku borbu protiv ISIL-a. Assad je dobio uvjetno pomilovanje, Kubi je oprošteno nakon pola stoljeća, Putin se vratio na srednjoistočnu scenu, a Iran dobio ugovor o mogućem ukidanju sankcija. Obama pokušava ograničiti štetu, ali samo jedan od njegovih 23 mogućih nasljednika pristaje na pomoć Sirijcima te će možda i Vesna Pusić prestati trčati na proameričke emigrantske sastanke 'prijatelja Sirije', ili buniti Ukrajince na Maidanu, a Kolinda Grabar Kitarović shvatiti da se vratila u Europu.