Klijenti žele svoj novac, ali ga žele u gotovini. Bilo zato što im je potreban ili zato što se boje da će se vratiti drahma, mnogi Grci povlače svoj novac iz banaka. Zbog velike navale na račune postoji sasvim opravdan strah da će neke grčke banke potonuti.

Situacija je jednako kritična i u ostalim zemljama eurozone. Statistike nacionalnih središnjih banaka pokazuju da su milijarde eura izvučene iz irskih, španjolskih, talijanskih, pa čak i francuskih banaka.

Najbolji primjer je ipak Grčka. Tamo su od kraja 2009. depoziti u poslovnim bankama pali za 25 posto, odnosno za gotovo 180 milijardi eura. U Španjolskoj i Italiji poslovni klijenti također napuštaju svoje banke.

'Tvrtke su počele povlačiti svoja sredstava iz banaka u Španjolskoj, Italiji, Francuskoj i Belgiji', kaže Kinner Lakhani, analitičar američkog bankovnog giganta Citi.

U dvije najveće španjolske banke, BBVA i Santander, depoziti poduzeća i institucionalnih investitora pali su za više od 10 posto samo u trećem tromjesečju. Talijanska banka UniCredit (vlasnica Zabe) također je izgubila 10 posto svojih depozita, dok je njezin suparnik Intesa (vlasnica PBZ-a) pretrpjela nevjerojatan gubitak od čak 16 posto. Zbog nedostatka povjerenja klijenata trpe i neke francuske banke, osobito Societe Generale, ali i tržišni lider BNP Paribas.

Zbog toga se banke suočavaju s ozbiljnim problemima likvidnosti. Pad depozita je djelomično kriv, ali postoje i drugi razlozi. Investicijski fondovi, koji se bore s visokim odljevom novca, više ne kupuju kratkoročne vrijednosne papire od banaka, a nema ni onih koji će uzeti dugoročne obveznice. Od kraja lipnja prodano je oko 17 milijardi eura obveznica. Usporedbe radi, u isto vrijeme prošle godine taj je iznos bio 120 milijardi eura.

Kako prenosi EUobserver, portugalski financijski dnevnik Diario Economico u ponedjeljak je potvrdio da su u proteklih nekoliko tjedana mnogi Portugalci otvorili štednju u stranim valutama; najviše u dolarima, švedskoj kruni, norveškoj kruni te švicarskim francima.

Mnoge europske kreditne institucije gotovo su istisnute s međubankarskog tržišta - bankari jedni drugima daju kredite vrlo rijetko, bilo da su u eurima ili dolarima. To znači da su glavni financijski izvori banaka presušili. Tu je zato Europska središnja banka (ESB) koja ih velikodušno hrani kratkoročnim kreditima.

Skandinavske banke su glavno utočište bankarskih problema tzv. PIIGS zemalja (Portugala, Irske, Italije, Grčke i Španjolske).

'Ljudi bježe iz eurozone. Sjeverne zemlje su sigurnija luka', kaže Georg Andersen iz Nykredita iz Kopenhagena.

Mnogo novca koji pripada tvrtkama, osiguravateljskim kućama i mirovinskim fondovima prebačeno je u švedske banke poput SEB-a i Swedbanke. No ulagači svoj novac također povjeravaju Deutsche Bank i nizozemskoj banci ING.

Neki njemački proizvođači automobila i Siemens su potajno pohranili svoje novčane rezerve u ESB u Frankfurtu, gdje je zaštićen od moguće propasti banke.

I banke i vlade su u začaranom krugu, piše Süddeutsche Zeitung. Ovom krizom najteže su pogođene banke poput BNP Paribas i Societe Generale, ali i Commerzbank, koja je posudila novac PIIGS-u. Loše ocjene agencija za kreditni rejting kažu da je situacija mnogo složenija. Jedna stvar je jasna: za razliku od 2008, zapadne industrijske zemlje više ne posjeduju snagu kojom bi spasile svaku banku i jamčile depozite klijenata.

Ipak, ljudi nisu izgubili potpuno povjerenje u banke, čak ni u Grčkoj. Ali to ne može isključiti mogućnost da se jedan dan klijenti iznenada nađu u redu pred svojom bankom uzvikujući 'Želim svoj novac', zaključuje Süddeutsche Zeitung.

Cijena unce zlata također je porasla gotovo četiri posto od prošlog tjedna, što je najveći rast u posljednjih mjesec dana. A gotovo se udvostručio od prošle godine.

David Woo iz Bank of America rekao je u petak da bi ulagači trebali kupovati zlato, a ne euro, zbog straha da će gubiti na vrijednosti, piše EUobserver.