Da zidovi imaju uši, odavno je svakodnevna činjenica života u Bruxellesu. Ali borba protiv špijunaže ponovno dobiva pozornost jer europski 'lovci na špijune' udvostručuju svoje napore suočeni s ruskim neprijateljstvom, kineskim špijuniranjem i povratkom geopolitike velikih sila, piše Politico.

Problem, za one koji su zaduženi za rješavanje situacije sa špijunima, u tome je što se i koliko može učiniti. A za sada je odgovor izgleda - nedovoljno.

Za početak, nitko zapravo ne zna koliko špijuna djeluje u glavnom gradu Europske unije. Kada pitate belgijske sigurnosne dužnosnike, oni u šali odgovaraju da bi, ako netko sazna, i oni voljeli čuti taj broj.

SAD i Australija zahtijevaju od ljudi koji rade za strane interese da se registriraju, dajući tako do znanja da barem djelomično pokušavaju utjecati na političke procese. Belgija ne čini to.

Uz to, razne međunarodne dužnosti i radna mjesta otvaraju širom vrata ne samo većem broju potencijalnih meta, nego i lažnih identiteta špijuna.

U Bruxellesu se nalaze ne samo institucije EU-a i NATO-a, već i oko 100 drugih međunarodnih organizacija i 300 stranih diplomatskih misija. One zajedno zapošljavaju oko 26.000 registriranih diplomata i svaki od njih je mogući špijun.

Za tajnog agenta imati diplomatsku putovnicu ultimativni je vrhunac lažnog identiteta. Ne samo da je druženje s najvišim dužnosnicima Unije i otkrivanje informacija dio opisa posla, već su diplomati zaštićeni od kaznenog progona prema Bečkoj konvenciji. Belgijski sigurnosni dužnosnici procjenjuju da u nekim veleposlanstvima između 10 i 20 posto diplomata čine obavještajci.

Poslovi u akademskim krugovima ili think tankovima, u kojima su ljudi plaćeni za dobivanje i analizu informacija, također su privlačne pozicije za skrivanje špijuna pod lažnim identitetom. Slobodno sveučilište u Bruxellesu zatvorilo je Konfucijev institut, program za kineski jezik i kulturu, 2019. nakon što je ravnatelj instituta optužen za špijuniranje za Peking. Belgija je također izbacila kineskog doktoranda 2021. jer je njegov akademski rad bio paravan za njegov obavještajni rad, navode belgijski mediji.

Novinarstvo također može biti paravan za špijune jer omogućava pristup nizu događaja otvorenih za medije, kao i dobar izgovor za znatiželju i približavanje ključnim dužnosnicima. Čak jedan od pet kineskih novinara koji rade u Bruxellesu sumnjiči se da je obavještajac, tvrde belgijske sigurnosne službe. Dapače, sumnja se da toliko kineskih špijuna djeluje u Bruxellesu da je to već postalo predmetom šale.

'Pomalo je poput gaydara', rekao je bivši diplomat EU-a o tome kako je razvio sposobnost za otkrivanje kineskih špijuna. 'Teško je to objasniti, ali kad jednom saznaš da je netko špijun, postaje lakše identificirati i druge', dodao je.

Hvatanje špijuna à la belge

Hvatanje špijuna koji vrebaju pripadnike međunarodne zajednice u Belgiji ovisi o vlastima te države.

Europska komisija, Europsko vijeće, Europski parlament i NATO svaki imaju svoj ured za sigurnost zadužen da spriječi špijune da uđu u njihove zgrade, a pogotovo da dođu do njihovih klasificiranih dokumenata.

No ne postoji neka krovna europska sigurnosno-obavještajna agencija koja bi koordinirala obavještajne agencije 27 država članica, kao što je primjerice ima u domeni nacionalnih policijskih snaga, gdje Europol ima ulogu koordinatora na razini Europske unije. Neki već predložili da Europa stvori svoj odgovor na CIA-u, jedinstveno tijelo koje bi koordiniralo špijunske napore bloka, no to je zasad, u najboljem slučaju, eventualna mogućnost.

'Znam da je to osjetljivo za neke države članice, ali imalo bi smisla imati obavještajnu agenciju na europskoj razini koja bi branila strateške interese Europe', rekao je Samuel Cogolati, belgijski parlamentarac iz Zelene stranke koji glasno upozorava na rizike kineskog utjecaja u Belgiji.

'Rizik od špijunaže je prisutan i ne može se zanemariti', dodao je.

Nekakvo zajedničko koordinacijsko tijelo na razini EU-a vjerojatno se neće ostvariti u skorije vrijeme, rekao je belgijski dužnosnik koji je često u kontaktu s obavještajnim agencijama. 'Jednostavno je to previše osjetljivo', rekao je dužnosnik, davši do znanja da su vlade članica EU-a do sada nevoljko međusobno dijelile obavještajne informacije.

Umjesto toga, najveći dio odgovornosti zasad pada na belgijsku sigurnosnu službu i njezine vojne pandane u Općoj obavještajnoj i sigurnosnoj službi, koji u 'lovu na špijune' surađuju sa 120 službi iz 80 zemalja.

Belgija u 'lovu na špijune' ima iskustva, ali i dugu povijest. U 1960-ima je francuski predsjednik Charles de Gaulle povukao Francusku iz vojne zapovjedne strukture NATO-a i tako prisilio savez da preseli svoje sjedište iz Pariza u Bruxelles. Bojeći se sovjetskog utjecaja, SAD je inzistirao na tome da Belgija pojača svoje protuobavještajne napore. Belgijske službe državne sigurnosti šesterostruko su povećale svoje ljudstvo, a belgijska vlada tada je rekla da želi spriječiti da Bruxelles da postane 'središte špijunaže'.

Unatoč tome, Bruxelles se i dalje smatrao igralištem za špijune, posebice nakon završetka Hladnog rata, kada protuobavještajna služba više nije bila takav prioritet. To je Belgiju ostavilo nespremnom 2003. godine, kada se suočila s velikim špijunskim skandalom, nakon što su otkriveni uređaji za prisluškivanje u zgradi Europskog vijeća.

Prema informacijama belgijskih vlasti, u koje je Politico imao uvid, belgijska obavještajna agencija 2016. bila je upola manja od nekih agencija u državama članicama.

Od tada su rasli pozivi da se dodatno uloži u belgijsku obavještajnu službu i to iz same sigurnosne agencije, pravosudnih tijela i Europskog parlamenta, uz nekoliko belgijskih političara. Pronađen je i dodatni novac za protuobavještajne aktivnosti.

Jačanje aktivnosti

Desetljećima su čelnici Europske unije, posebno belgijski političari, odbacivali ideju da bi zli akteri u mjestima poput Pekinga, Moskve ili Teherana bili zainteresirani za birokratsku dokumentaciju koja kruži hodnicima sivih zgrada u Europskoj četvrti Bruxellesa. Ali nedavni događaji upozorili su barem neke od njih na rizike.

'Europljani nikada nisu bili osobito jaki u protuobavještajnoj službi', rekao je bivši visoki dužnosnik američke obavještajne službe. 'Bili su jako ovisni o SAD-u. Sada postoji određena promjena mentaliteta.'

'Svijet je vrlo opasno mjesto', dodao je američki dužnosnik, osvrćući se preko ramena u popularnom briselskom kafiću. 'Do sada niste shvaćali koliko trebate biti oprezni', dodaje.

Ruska agresija od 2014. povećala je svijest o opasnostima, a potrošnja je porasla kao odgovor. Nakon razdoblja u kojem je agencija davala prednost protuterorizmu, pogotovo nakon terorističkih napada u Parizu i Bruxellesu 2015. i 2016., fokus je sada ponovno na protuobavještajnoj službi, rekli su belgijski sigurnosni dužnosnici.

'Belgija je pojačala svoje aktivnosti ​​i postala proaktivnija', kaže visoki dužnosnik EU-a.

Belgijska vlada rekla je da namjerava učiniti Bruxelles 'neprijateljskim operativnim okruženjem' za strane špijune, u skladu sa svojom nedavno donesenom strategijom nacionalne sigurnosti. Ranije ove godine donijela je zakon koji pripadnicima sigurnosnih službi otvara više prostora tijekom istraga. Ministar pravosuđa Vincent Van Quickenborne, zadužen za državnu sigurnost, rekao je da će im zakon dati 'više ovlasti da vode intervjue i više prostora za nametljivije metode, ali uvijek u ovlastima zakona'. Omogućit će, primjerice, izvorima državnih sigurnosnih službi da sudjeluju u zabranjenim demonstracijama kako držali svoju metu na oku.

Belgijska služba državne sigurnosti gotovo će udvostručiti svoje osoblje na 1000 ljudi do 2024. godine, u investiciji koju je vlada nazvala 'povijesnom'. Koliko će njih raditi na protuobavještajnim poslovima, to je povjerljiv podatak, rekli su belgijski sigurnosni dužnosnici, ali njihov broj raste.

Također se očekuje da će Van Quickenborne predložiti novi zakon koji bi trebao olakšati kazneni progon širenjem definicije špijuniranja. Špijunaža sama po sebi nije klasificirana kao zločin u Belgiji. Opasnosti od kaznenog progona špijuni se izlažu tek kada pokušaju podijeliti povjerljive podatke od ključnog nacionalnog interesa neprijateljskoj ili stranoj sili. Naprimjer, bivši belgijski diplomat Oswald Gantois bio je pod istragom zbog odavanja informacija ruskim tajnim službama, ali je tek 2018. osuđen za nezakonito udruživanje u svrhu krivotvorenja.

Neki su, međutim, zabrinuti da napori Belgije još uvijek nisu uspješni. Jedan belgijski dužnosnik naglasio je da se, iako više novca odlazi belgijskoj državnoj sigurnosnoj službi, posebice protuobavještajnoj službi, zemlja ne može natjecati s resursima stranih sila poput Kine.

'Budimo iskreni. Neprijateljsko operativno okruženje je Moskva s FSB-om. Nije Bruxelles s belgijskom Službom državne sigurnosti', rekao je Kenneth Lasoen, stručnjak za belgijsku obavještajnu službu na Sveučilištu u Antwerpenu.

Uhvati i pusti na slobodu

Ako Belgija pojačava svoje napore u hvatanju špijuna, zašto se o njihovim uspjesima ne čuje u javnosti?

Presude za špijunažu često dospiju na naslovnice u SAD-u i drugim zemljama EU-a. Neposredno prije ljeta Estonija je osudila ženu na više od osam godina, proglasivši je krivom zbog toga što je špijunirala za Kinu. Njemački pričuvni vojnik osuđen je zbog dostavljanja informacija Moskvi. A u Stockholmu se trenutno sudi dvojici Šveđana optuženih da su špijunirali za Rusiju.

Belgija ima tiši pristup iz niza razloga. Kao prvo, uz još uvijek nedostupnu mogućnost kaznenog progona zbog špijuniranja i s ograničenim financiranjem, belgijski protuobavještajni agenti moraju odrediti prioritete. Što više novca potrošite, više ćete špijuna pronaći i tako ćete opet morati potrošiti više novca, rekao je jedan belgijski dužnosnik.

Dakle, dok se špijuniranje za 'neprijateljske' zemlje, poput Rusije, Irana ili Kine, više istražuje, belgijski obavještajci vjerojatno će zažmiriti na špijunažu iz savezničkih zemalja.

'To je pitanje prioriteta. Radije bih da me prisluškuju Amerikanci ili Nijemci nego Kinezi ili Rusi', poručuje belgijski dužnosnik.

Kao drugo, belgijske obavještajne službe izbjegavaju svjetla reflektora. Oni koji su uhvaćeni u špijunaži to možda nikada neće saznati, rekli su sigurnosni dužnosnici. Kazneno gonjenje, čak i kad bi bilo moguće, odjekne poput bacanja bombe i šteti diplomatskim odnosima, rekli su sigurnosni dužnosnici.

Umjesto toga, uhvaćenim špijunima često se jednostavno kaže da napuste zemlju. To se događa rutinski, ali proces se uglavnom odvija diskretno, preko njihovih veleposlanstava. Protjerivanja se rijetko javno objavljuju, kao što je bio slučaj kada je 21 ruski diplomat izbačen nakon što je Rusija napala Ukrajinu.

Ponekad Belgija pomaže savezničkim zemljama u hvatanju špijuna na svom teritoriju. Godine 2018. belgijska policija uhitila je Kineza kojeg je SAD sumnjičio da je špijunirao General Electric Aviation. 'Tada je izručen Sjedinjenim Državama i vrlo su zahvalni na tome', rekao je Van Quickenborne. On je kasnije osuđen za gospodarsku špijunažu.

U drugim slučajevima Belgija bi mogla obavijestiti sugovornike koje špijuni koriste za dobivanje informacija, tako da izvor informacija presuši.

Rijetko se događa da se špijune javno prozove. Godine 2020. pojavila se vijest da je Fraser Cameron, bivši britanski diplomat i bivši dužnosnik Europske komisije koji je postao think tanker, pod istragom zbog sumnje da je dostavljao osjetljive informacije Kini. Cameron negira optužbe i protiv njega nije podignuta optužnica.

Kad optužbe za špijuniranje dospiju u vijesti, one ne istjeraju samo moguće agente, rekli su sigurnosni dužnosnici. Tada se podiže i svijest o problemu, što je samo po sebi korisno.

'Shvaćanje da špijunaža nije znanstvena fantastika, već opipljiv i stvaran rizik, prvi je korak da se zaštitimo od nje', rekao je Nicolas Fierens Gevaert, glasnogovornik belgijskog ministarstva vanjskih poslova.