Prije svega nekoliko mjeseci njemački ministar gospodarstva Robert Habeck upozorio je na 'katastrofalna' gašenja industrijskih postrojenja, prekide u opskrbnom lancu i masovnu nezaposlenost. Francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je građane da smanje grijanje. Španjolska je pitala zašto bi zemlje koje se nisu 'navukle' na ruski plin trebale spašavati susjede koji su im u prošlosti držali lekcije o fiskalnoj disciplini, podsjeća britanski Guardian.

Iako je bivši ruski predsjednik Dmitrij Medvedev u lipnju radosno predvidio da će se Europljani 'smrzavati u svojim domovima', više nema razloga za sreću. Dok EU ulazi u posljednji mjesec meteorološke zime, sve je jasnije da je prebrođena povijesna kriza – i to ne samo zato što je zima bila blaga. U osam mjeseci ruske invazije na Ukrajinu 27 članica EU-a zamijenilo je oko 80 posto prirodnog plina iz ruskih plinovoda. Izgrađena je nova LNG infrastruktura, države su se solidarizirale i usto - štedjele energiju.

Nizozemska, naprimjer, najveći proizvođač prirodnog plina u EU, oslanjala se na ruski plin za 15-20 posto svojih zaliha dok je zatvarala ogromno polje Groningen, ali je udvostručila kapacitete za uvoz LNG-a. Domaća potražnja smanjena je za 22 posto u odnosu na prethodne godine, a viškovi su isporučeni Češkoj, Njemačkoj i Francuskoj. Kao i drugdje, energenti su poskupjeli, ali su subvencionirani.

Cijene plina pale su u ponedjeljak na oko 55 eura po megavatsatu (MWh), što je razina iz predratnog rujna 2021. Za usporedbu, krajem kolovoza cijena je iznosila 330 eura za MWh. Cijele prošle godine potražnja za plinom u EU bila je 12 posto niža od prosjeka u razdoblju od 2019. do 2021., procijenio je Simone Tagliapietra, energetski stručnjak u think tanku Bruegel sa sjedištem u Bruxellesu.

Njemačka, kao najveća ovisnica o ruskom plinu, uspjela ga je lani potrošiti 14 posto manje nego u godinama od 2018. do 2021. U veljaču ulazi sa spremnicima popunjenim 80 posto, u usporedbi s 36 posto u ovom trenutku prošle godine. Iako su visoke cijene plina uzele danak na njemačkoj industriji, šteta za sada nije bila katastrofalna. Dok je BDP pao za 0,2 posto od listopada do prosinca, vlada je prošli tjedan poboljšala svoju prognozu za 2024., predviđajući da će recesija biti 'kraća i blaža' od očekivane.

Nordijske zemlje bile su još uspješnije u smanjenju potrošnje plina, pri čemu je Danska smanjila ukupnu potražnju – za proizvodnju električne energije, industriju i grijanje kućanstava – za 24 posto, Švedska za 36 posto i Finska za nevjerojatnih 47 posto - iako je prirodni plin iznosio samo pet posto ukupnih potreba.

Ljetos su neke južnoeuropske države isprva signalizirale nevoljkost za ravnomjernu podjelu tereta uštede energije. Španjolska je pristala na smanjenje upotrebe plina od sedam do osam posto nakon što je ustvrdila da jedinstven cilj od 15 posto jednostavno nije pravedan prema zemljama koje, poput nje, nisu uvelike ovisne o ruskom plinu i koje su napravile domaću zadaću kada je u pitanju diversifikacija opskrbe energijom. Ipak, u srpnju je koalicijska vlada predvođena socijalistima poduzela niz mjera, uključujući stroga ograničenja hlađenja i grijanja u javnim i velikim poslovnim zgradama. Grijanje u trgovačkim centrima, kinima, kazalištima, željezničkim kolodvorima i zračnim lukama ne bi smjelo biti više od 19 stupnjeva zimi, a klima ispod 27 stupnjeva ljeti. Cilj je na kraju ispunjen: između kolovoza i studenog zemlja je smanjila svoju potražnju za prirodnim plinom za 15 posto.

U Francuskoj nije bilo lako. Od svibnja do listopada oko polovica od 56 francuskih nuklearnih reaktora bila je izvan pogona zbog održavanja i popravaka pa se najveći europski izvoznik električne energije pretvorio u uvoznika. Njemačka je povećala izvoz električne energije u Francusku, a zauzvrat je uvozila više plina iz Francuske. Situacija se stabilizirala nakon donošenja planova u slučaju isključenja struje u prosincu: do sredine siječnja upogonjeno je 73 posto reaktora. Prema analizi think tanka Ember Climate, Europska unija je 2022. crpila 22 posto svoje električne energije iz solarne i energije vjetra, pri čemu su obnovljivi izvori prvi put nadmašili plin.

Zanimljivo je to da je Švedska, s energetskim 'miksom' kojim dugo dominiraju nuklearna i hidroenergija, lani postala najveći europski izvoznik električne energije, prodajući 20 posto svoje proizvodnje u inozemstvo – dijelom zahvaljujući brzom rastu kopnenih vjetroelektrana. Vjetar je sada treći najveći izvor električne energije u Švedskoj i planira se daljnje širenje njegova korištenja. Finski kapacitet vjetroelektrana povećao se za 75 posto samo prošle godine, što je zemlji omogućilo povećanje energetske samodostatnosti 'stvarno dobrim tempom', rekli su dužnosnici. Predviđa se da će u sve tri nordijske zemlje do 2030. vjetar biti dominantan izvor energije.

U konačnici, 'energetski rat' ruskog predsjednika Vladimira Putina mogao bi pomoći Švedskoj da do kraja desetljeća proizvodi 65 posto svoje energije iz obnovljivih izvora, Finskoj 51 posto, a Danskoj 55 posto. Međutim učinci nisu svugdje slični. U Poljskoj, koja se još uvijek oslanja na ugljen za većinu svojih potreba za grijanje, vlada je uvela naknadu za taj energent i zamrznula cijene električne energije za kućanstva. Potom su zamrznuti i podivljali računi malih i srednjih poduzeća. Kriza je značila usporavanje planova u brojnim zemljama za postupno ukidanje ugljena, uključujući Poljsku i Bugarsku, piše Guardian.