Ured zastupnice RH pred ESLJP navodi da je podnositelj pred hrvatskim sudovima tražio vraćanje svoje djece u Njemačku gdje su s njim živjela prije nego što ih je njihova majka odvela na ljetne praznike u Hrvatsku i tamo nezakonito zadržala.

U Uredu zastupnice dodaju da je zagrebački Općinski sud temeljem činjenice posljednjeg redovitog boravišta djece primijenio njemačko pravo prema kojem je u konkretnom slučaju roditeljsku skrb nad djecom imala isključivo majka, zbog čega ona nije mogla nezakonito zadržati djecu u Hrvatskoj u smislu Haške konvencije o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece.

Stoga je sud odbio zahtjev podnositelja, navodi se u priopćenju Ured zastupnice.

Ured zastupnice je priopćio da je podnositelj u žalbi prigovorio da su djeca rođena u Hrvatskoj te da je po hrvatskom zakonu on automatski stekao roditeljsku skrb koju nije mogao izgubiti samom činjenicom preseljenja u Njemačku.

Europski sud utvrdio je da je taj prigovor podnositelja bio ključan za utvrđivanje nezakonitosti zadržavanja djece u Hrvatskoj, dodaje se u priopćenju.

Stoga je propust zagrebačkog Županijskog, a kasnije i Ustavnog suda RH da daju konkretan, izričit i obrazložen odgovor na ovaj prigovor podnositelja bio dovoljan da Europski sud zaključi da je podnositelju povrijeđeno pravo na poštovanje obiteljskog života.

Stoga je podnositelju dosudio iznos od 11.000 eura na ime nematerijalne štete te iznos od 1100 eura na ime troškova, ističe se u priopćenju.

ESLJP je posebno napomenuo da se ova presuda ne može tumačiti na način da se od RH zahtijeva da sada vrati djecu u Njemačku.

Ured zastupnice naglasio je da presuda još nije konačna te da će postati konačna ako nijedna od strana u postupku u roku od tri mjeseca od dana njezine objave ne podnese zahtjev za preispitivanje presude pred velikim vijećem.