Iako se njemačka kancelarka Angela Merkel potrudila brzo reagirati na prijedlog Europske komisije o uvođenju euroobveznica, lavina komentara nije se mogla zaustaviti. Merkel se isti dan, nakon što je Jose Manuel Barroso iznio u javnost svoj prijedlog za rješavanje krize eura, sastala s francuskim kolegom Nicolasom Sarkozyjem i svježim talijanskim premijerom Marijom Montijem u Strasbourgu, kako bi pokazala se ključni europski igrači manje-više slažu s njenom europskom politikom. I doista, Sarkozy i Monti su za novinare izjavili sve što se očekivalo, zajedništvo Njemačke, Francuske i Italije je uspješno demonstrirano za medije i cijelu europsku javnost, ali takvi potezi već odavno nisu dovoljni.

Vjerojatno su zato sada mnogi zagrijani za ideju euroobveznica, koja bi ugroženim državama eurozone – poput Grčke, Italije i Španjolske – omogućila zaduživanje sa značajno nižim kamatama od onih koje trenutno dobivaju na međunarodnom financijskom tržištu. Njemačka je pak protiv toga jer bi uvođenje zajedničkim obveznica za sve članice eurozone značilo da bi Nijemcima kamate na kredite značajno skočile. S druge strane, trenutni pravac radikalne štednje i osnivanja stabilizacijskog fonda EFSF baš i nije polučio rezultate, pa se već uvelike spekulira o tome da eurozoni prijeti raspad i/ili kolaps.

U takvoj situaciji svi očekuju nekakav veliki potez njemačke kancelarke, koja je svoju cijelu političku karijeru izgradila izbjegavajući velike poteze. Njeno odbijanje uvođenja euroobveznica, kao i većeg angažmana Europske centralne banke u krizi eurozone, sada već opasno nervira ostatak Europske unije, pa ne čudi da njemački tjednik Der Spiegel upozorava da je 'Berlin sam protiv svih'. S jednakom zabrinutošću o percepciji Njemačke u Europi piše i konzervativni dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung, koji ističe da se u Francuskoj, dakle najbližoj saveznici Njemačke, mogu čuti 'upozorenja u povodu njemačke hegemonije'.

Da su njemačkim odbijanjem bilo kakvih prijedloga osim vlastitih, nezadovoljni političari diljem Europe pokazuje i primjer Viviane Reding, povjerenice za pravosuđe Europske komisije, koja je za njemački radio izjavila sljedeće: 'Ono što opetovano primjećujem jest negativna reakcija Njemačke na svaki prijedlog. Tek nakon njemačkog 'nein' započinje rasprava.' U sličnom tonu je i komentar londonskog The Timesa posvećen krizi eura i ulozi Njemačke u istoj, u kojem se može pročitati i ova rečenica: 'Ako je Clausewitz bio u pravu i rat jest vođenje politike drugim sredstvima, onda je Njemačka ponovno u ratu s Europom.' Financial Times podsjeća da je Njemačka doživjela mnogo koristi od uvođenja eura, ponajviše kada je riječ o izvozu, koji je temelj njemačke ekonomije. 'Zato je sada došlo vrijeme da se Njemačka konačno odluči: koliko je spremna platiti za spas Europe?' zaključuje FT.

Ipak, njemačka kancelarka Merkel ipak može naći kakvu-takvu podršku među domaćim komentarima. Ljevičarski Sueddeutsche Zeitung smatra da je njezin cilj 'EU učiniti europskijom, a ne poput Njemačke': 'Merkel inzistira na pravom redoslijedu stvari: prvo je potrebno promijeniti temeljne europske sporazume prije nego se zavuče još jednom ruka u džep kako bi se spasile posrnule članice eurozone. To nije pitanje njemačke dominacije, kako se sada optužuje Berlin. To je pitanje europske racionalnosti jer su za održavanje EU-a na okupu potrebne reforme.'