Ujedno, Krajina smatra da je loše za kvalitetu javne rasprave u Hrvatskoj što je raznolikost stavova o ulasku u Uniju svedena na minimum te što je u javnosti gotovo neprihvatljivo priznati da se o budućnosti Hrvatske u EU-u zapravo ne zna mnogo.

Analiza je pokazala da je bila riječ o diskursu propagande, a ne informiranja građana o prednostima i manama ulaska Hrvatske u EU. Sumnje građana u ulazak u EU prikazane su u spotovima kao tračevi neinformiranih ljudi, čiji euroskepticizam nije relevantan. Gledatelja se tretiralo kao emocijama vođenog, needuciranog potrošača te su mu se prodavale nade i ideje, umjesto potpunih informacija, o ulasku u nadnacionalnu Uniju kao jedinom scenariju izlaska iz hrvatske nerazvijenosti. Ulazak u EU propagirao se kao garancija rješavanja svih problema bez da moramo išta sami raditi kad uđemo. Obećavao nam se ničim zarađen boljitak ili nam se pak prijetilo strahovima ostanka na nerazvijenom Balkanu ili povratkom u Jugoslaviju.

Postoji li mogućnost da će takvi propusti rezultirati bumerang efektom te u dijelu populacije formirati ili učvrstiti negativan stav o pristupanju EU-u?

Reproduciranje stava da država jedina i najbolje zna što je dobro za građane, bez rasprave, što je sve neeuropsko ponašanje, i to uoči ulaska u Europsku uniju, moglo bi imati za posljedicu općenito slabu političku participaciju građana. Pritom ne mislim samo na sam izlazak na referendum, nego i šire, na svakodnevne razgovore o toj temi. U konačnici, loše informiranje građana o prednostima i manama eventualnog ulaska u Uniju, o važnosti informirane odluke, moglo bi rezultirati slabijim odazivom na referendum od očekivanog.

Kako ocjenjujete spotove aktualne vlasti, konkretno one u kojima se pojavljuju predsjednik Ivo Josipović, premijer Zoran Milanović te ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić?

Spotovi bivše Vlade, kao i ovi sadašnji, propagiraju ulazak u EU, ali ne agitiraju: ni jedna ni druga skupina spotova ne kaže građanima 'zaokružite DA na referendumu'. Kažu to pomalo uvijeno – u prethodnim spotovima 'tu pripadamo', a u sadašnjim 'podržite europsku budućnost'. No ulazak Hrvatske u EU pokazivao se u prethodnim spotovima kao neminovan i nešto što se zapravo skoro već i dogodilo. Novi spotovi pak jasno pokazuju da se bliži izbor te je konačno jasno tko je pošiljatelj poruke, dok su prethodni bili anonimno oglašavanje. Ono su bile reklame, a ovo su kratka obraćanja. Oni, gledanjem u kameru i direktno se obraćajući građanima, u formi obraćanja premijera i Predsjednika Republike u nekim važnim situacijama, jasno iskazuju svoje stavove kao stavove državnih dužnosnika. Istovjetne stavove prezentirali su i tijekom predizborne kampanje za parlamentarne i predsjedničke izbore, kada su se jasno deklarirali za ulazak Hrvatske u EU, temeljem čega ih je, među ostalim, većina građana i izabrala na izborima. Međutim, Vlada, nakon što je osigurala da jasno iskaže svoj stav, na što ima potpuno pravo, sada treba pokazati da joj je jasno da postoje i euroskeptični stavovi čije postojanje ona poštuje.

Mislim da su to više idiosinkrastičke karakteristike i da su jako malo razmišljali o simboličkom komuniciranju. Htjeli su osigurati prenošenje jasne i kratke, mobilizirajuće poruke i mislim da su u tome uspjeli.

Smatrate li da će najavljeno pojavljivanje bivše premijerke Jadranke Kosor u serijalu Vladinih spotova postići cilj i da će ona uspjeti animirati svoje biračko tijelo na pozitivan odgovor na referendumu?

Mislim da neće. Većina građana ove zemlje odlučila je Jadranku Kosor maknuti s pozicije vlasti u Hrvatskoj. Možda bi mogla mobilizirati svoje biračko tijelo da izađe na referendum, ali sumnjam da bi ga mogla uvjeriti točno kako da glasuje jer ne možemo pretpostaviti da njezino biračko tijelo razmišlja o njoj jednako prije i nakon izbora. Može se pretpostaviti da je dio njih promijenio mišljenje o njoj, ako već ne i o HDZ-u. Oni će teško promijeniti svoju desnu orijentaciju, ali Jadranka Kosor neće biti dobar mobilizator pozitivnog odgovora građanima nakon što je, među nekim svojim suradnicima, već prozvana za krivicu za gubitak izbora.

Kako ocjenjujete spotove HSP-a koji izričito pozivaju na glasanje protiv, uz scene nasilja u EU-u i poruku 'Tu pripadamo – pripadamo li?'

Ti spotovi citiraju spotove prethodne vlade i time traže od gledatelja da ih uspoređuju. Prethodni spotovi reklamirali su EU stereotipima o području velikog napretka, modernih građevina, užurbanih gradskih središta, velike kupovne moći, uspješnih ljudi. U euroskeptičnim spotovima koristi se ista propagandna mašinerija audiovizualnih simbola i alati komuniciranja u propagiranju obrnutog stava. U tom smislu te dvije grupe spotova istovjetne su - samo su obrnule pozicije. Disciplina koja se zove orijentalizam ili balkanizam proučava drevne stereotipe koji su nastali kada su zapadnoeuropski putopisci prvi put odlazili na područje Balkana i dalje na orijentalni Istok i izvještavali o tom području kao nazadnom, području bezvlašća, agresije, nejasnoće, mistike, egzotične privlačnosti i straha od onog što bi tamo moglo biti. Upravo te stereotipe, koje je nekoć Zapad imao o Istoku i Balkanu, sada euroskeptici koriste u prezentiranju Zapada nama na Balkanu. Debata o EU reducirana je na upečatljive slike, pa nam euroskeptici tako prijete slikama zapaljenih automobila, prosvjeda na ulicama i nereda širom Europe. Zapad se prikazuje kao mjesto nemira i bezvlašća, kao da Hrvatska nije donedavno bila poprište upravo takve političke situacije u Domovinskom ratu.

Ne bih govorio u učinkovitosti jer su sva dosadašnja istraživanja pokazala da je nemoguće predvidjeti kako će ljudi dekodirati neku medijsku poruku - to ovisi o brojnim različitim obilježjima i kontekstima. U konkretnom slučaju tog spota, u kojemu 'stvarni' ljudi govore o svojim iskustvima odlaska u EU, gdje su, kako kaže spot, degradirani sa svojih respektabilnih profesionalnih statusa na one koji ne traže vrhunske kvalifikacije, vidimo njihovo suočavanje tobože s nekom stvarnošću EU-a. Time se prenosi poruka da je EU sazdana na laži i da čelnici EU-a lažu svojim građanima, pa će isto tako lagati i nama. Riječ je o teškoj demagogiji i ruganju s intelektualnim kapacitetima građana. Mnogi koji odu u EU već unaprijed znaju što mogu tamo raditi i što će raditi. Ljudi ne donose olako odluke o promjeni mjesta rada i života.

Što je sa spotom HSP-a u kojemu se anketiraju građani na ulici, a britanski europarlamentarac koji poručuje građanima RH da se ne odriču 'neovisnosti, samopoštovanja i ponosa za posrnuli niz institucija u Bruxellesu'?

Imamo razloga pretpostaviti da bi taj spot mogao pridonijeti, ako ne raznovrsnosti u informiranju o manama i prednostima ulaska u EU, onda raznovrsnosti glasova u javnim raspravama. Čujemo konkretne političke stavove i argumente protiv ulaska u EU, koji se najčešće odnose na formalni gubitak neovisnosti – odnosno, prenošenje dijela suvereniteta na EU. Euroskepticizam ovdje donekle dobiva svoj glas, oblik i sadržaj. Trebalo bi, međutim, jasno naznačiti tko je autor spota i s kojim je sredstvima financiran. To bi trebalo biti transparentno učinjeno, barem na kraju spota.

Ako odlučujemo o političkom udruživanju naše zemlje nakon perioda raznoraznih članstava u nadnacionalnim političkim državnim strukturama, pogotovo Jugoslavije koja je dosta bolno završila, trebalo bi osigurati prostor za sagledavanje svih aspekata mogućeg članstva u EU. Pritom mi je jako važno istaknuti da je ovdje ne raspravljam o tome je li ulazak u EU dobar ili nije, nego o tome kako uoči odluke o njemu razgovaramo. Osobno sam za ulazak u EU, i, da, svaka zajednica ima svoje unutarnje probleme – to je vidljivo na najnižoj razini, u domaćinstvu (svaki član ima svoje želje i strahove, te može nedostajati jedinstva), pa je to često vidljivo i u EU. Ali za Hrvatsku je važno da uđe. No zatiranje mogućih negativnih i glasova euroskeptika uoči ulaska implicira nekakav strah, što nije produktivno jer i one koji su za ulazak ne potiče da argumentiraju svoj stav, da ga informiraju u odnosu na argumente protivnika. Siguran sam da to kod ove Vlade ne postoji, ali izbjegavanje suočavanja s euroskepticima to može sugerirati. Izrazito niska razina informativnosti spotova HSP-a, njihova propaganda i neargumentiranost te činjenica da ne govore o Hrvatskoj u EU-u (to nam nedostaje!), nego o izrazito jednostranom i reduciranom stavu u samom EU-u, drugi su dio problema. No, da zaključim, nije samo problem (ne)vidljivosti euroskepticizma, nego i činjenice da ulazak u EU, kao i svaka druga odluka ili događaj, nije uvijek samo dobar ili isključivo loš, nego je pretežito dobar ili pretežito loš i da to ne bi trebao biti problem jasno reći.

Je li realno očekivati da će HSP-ovi spotovi biti emitirani na HRT-u?

Cijelo vrijeme ističemo da je nepostojanje euroskepticizma u javnim raspravama o ulasku Hrvatske u EU nedostatak informiranja građana. Emitiranje ovakvih spotova euroskeptika ne bi pomoglo u informiranju građana o EU-u jer je i ovdje riječ samo o pukoj propagandi. Kriteriji osiguravanja jednakog prostora svim opcijama uoči referenduma ne ispunjavaju se prikazivanjem jednodimenzionalnih propagandnih poruka koji ne omogućuju informiranje građana.