Dvjema političkim grupama koje u EU parlamentu okupljaju tvrdu desnicu - Identitet i demokracija (ID) te Europski konzervativci i reformisti (ECR) - neće biti dopušteno sudjelovanje u raspravi zbog toga što odbijaju imenovati službenog kandidata za predsjednika Komisije, piše Politico.

'Vidimo da postoji cenzura koju provode europski javni emiteri', rekao je Anders Vistisen, krajnje desni danski europarlamentarac i član ID-a, grupe koja bi nakon izbora mogla postati treća po snazi u EU parlamentu. Isključivanje ID-a osnažit će desničarski argument da su im nedemokratski zabranjene važne uloge u parlamentu, u kojem im 'sanitarni kordon' onemogućuje predsjedanje odborima i vođenje pregovora o zakonima.

EBU je 7. svibnja poslao e-mail visokopozicioniranim članovima ID-u, navodeći da im ne mogu dopustiti sudjelovanje u raspravi jer nemaju kandidata za predsjednika Komisije. Iako bi to mogao biti upravo Vistisen - koji je svoj govor u Maastrichtu započeo najavom da će otpustiti 10.000 zaposlenika EU-a, počevši od Von der Leyen - ID ga nije službeno predložio kao Spitzenkandidata. Šanse da tvrda desnica dobije čelnika EK-a praktički su ravne nuli.

ID i ECR odbacuju cijeli proces predlaganja Spitzenkandidata kao prekoračenje ovlasti Parlamenta, a koji, prema osnivačkim ugovorima EU-a, nema pravo predlagati kandidata za predsjednika Komisije. 'Mislim da se cijeli sustav Spitzenkandidata pretvorio u vic', rekao je Philip Claeys, glavni tajnik skupine ID u Parlamentu. ECR je 2019. nominirao svog Spitzenkandidata, češkog europarlamentarca Jana Zahradila, no ovaj put to nije učinio.

Plan izbora Spitzenkandidata urušio se nakon izbora 2019., kada je EU parlament za čelnicu Komisije tijesno potvrdio Ursulu von der Leyen nauštrb Manfreda Webera iz Europske pučke stranke, prvotnog Spitzenkandidata. To je naširoko protumačeno kao znak da stvarna moć izbora predsjednika Komisije još uvijek leži na čelnicima nacionalnih vlada okupljenima u Europskom vijeću, a ono nije postiglo nikakav napredak u provedbi reforme izbornog zakonodavstva, za koju su se zalagali zastupnici Europskog parlamenta.

Ne postoje čvrsta pravila o tome što čini pravog glavnog kandidata. Čak su i Von der Leyen suparnici prozvali 'lažnom' Spitzenkandidatkinjom jer se nije natjecala na euroizborima i stoga nije izravno birana. Njezin glavni suparnik, vodeći kandidat socijalista Nicolas Schmit, također se ne kandidira za zastupnika u EU parlamentu, prekidajući tradiciju koju su postavila njegova dva prethodnika, Martin Schulz i Frans Timmermans. Druge su stranke predložile više od jednog kandidata za ulogu jedne osobe: Zeleni su, naprimjer, predložili Nizozemca Basa Eickhouta i Njemicu Terry Reintke. Liberali su nominirali tri kandidata, od kojih su na početku kampanje svi isključili mogućnost natjecanja za mjesto šefa Komisije.

Čak su i političari koji se protive krajnjoj desnici kritizirali odluku EBU-a da im ne dopusti raspravu. 'Ne bih ih isključio, ne', rekao je Domènec Ruiz Devesa, španjolski socijalistički zastupnik u EU parlamentu.

Glasnogovornik EBU-a naveo je da ID i ECR 'nisu nominirali vodeće kandidate za predsjednika Europske komisije i stoga nemaju pravo sudjelovati u raspravi'. Visoki dužnosnik parlamenta rekao je za Politico da je to pitanje za EBU i političke stranke, kao i da se ništa zapravo nije promijenilo u odnosu na rasprave održane 2014. i 2019.

Iza EBU-a je veoma izazovan tjedan, s obzirom na to da je ovogodišnja Eurovizija bila jedna od najkontroverznijih u povijesti tog glazbenog natjecanja. Potpredsjednik Komisije Margaritis Schinas kritizirao je odluku EBU-a da zabrani zastave EU-a tijekom subotnjeg finala, opisujući to kao dar 'neprijateljima Europe'. 'Zapanjujuće je to što je EBU napravio', rekao je za Politico Schinas te je u ponedjeljak pisao šefovima EBU-a tražeći objašnjenje tog poteza.