'Trebao sam biti ekonomist, ali sasvim slučajno jedno kratko putovanje biciklom odvelo je moj život u potpuno drugom smjeru', otkriva za tportal Hrvoje Jurić

Na svoju prvu biciklističku avanturu otisnuo se u kolovozu 2011. godine. Sjeo je na Ajkulu, staru specijalku koja je već tada ‘proslavila’ 30.rođendan. Iz svojega mjesta nedaleko od Đakova zaputio se u Pulu i natrag. Na cesti je proveo 20, kaže, nezaboravnih dana sa samo 700 kuna u džepu. Poslije toga više nije stao. S biciklom je stalno na putu. Iako teško može reći koliko je točno kilometara prešao, vjeruje da je tijekom pet godina na brojčaniku ‘prebacio’ preko 80.000. Nedavno se vratio sa sjevera Norveške.

'Putovanje do Nordkappa, po zimi, ispunilo je sva moja očekivanja. Usudio bih se reći i više od toga. Nije prošao jedan dan putovanja da nisam bio maksimalno pripremljen i usredotočen na cestu i sve ono što mi dolazi u susret, snijeg, led, vjetar, kamioni i automobili, hladnoća, pa čak i snježna oluja. Cilj mi je bio prikupiti dovoljno materijala za foto knjigu na kojoj trenutno radim, a koja bi trebala ugledati svjetlo dana na Festivalu putnika u Šibeniku ovoga svibnja', najavljuje Jurić.

Svako novo putovanje mu je izazov, prilika za podizanje vlastite ljestvice izdržljivosti ili postizanje još jednog vlastitog cilja, poput ovoga posljednjeg - izdavanja foto knjige. Sve ovisi o tome što želi napraviti. Tako se i rute planiraju.

'Prije dvije godine putovao sam kroz cijele Alpe. Samu rutu, dakle određivanje kojom cestom ću voziti, planirao sam tri mjeseca. Tu onda dolazi fizička, ali i psihička priprema, koja je možda i presudna kod ovakvog načina putovanja', otkriva biciklist. 

Za svaki novi podvig priprema se svakodnevno. Vozi bicikl, trči, radi s utezima, ali istovremeno i čita knjige, putopise, kao i razne tekstove. Sve to smatra pripremom jer samo bicikliranje za njega, kaže, nema smisla:

'Bicikl je samo prijevozno sredstvo, ali putovanje, odnosno prolazak kroz određenu zemlju, uz sav napor te dobro i loše što se može dogoditi, zapravo je ono zbog čega se i odlazi na put. U mojem slučaju, biciklom.' 

Na Hrvojevu popisu trenutno je nekoliko kraćih projekata, budući da je ambasador Giant Hrvatske. Prvi od njih je utrka 4 otoka, potom slijedi promocija foto knjige u Hrvatskoj, ali i regiji, a na kraju ga čeka natjecanje Hard Cro u kojemu tijekom četiri i pol dana mora voziti od Prevlake do Savudrije, pa potom do Svetog Martina i na koncu Iloka.

'Međutim, ono ‘pravo’, za što će svi ovi projekti zapravo biti priprema, jest humanitarna vožnja od Londona do Istanbula. Vozit ću 20 dana, između 150 i 200 kilometara na dan, a svaki dan će biti posvećen jednoj obitelji koja je u egzistencijalnim problemima. Svaki od dana pokušat ću prodati tvrtkama koje će novac uplatiti upravo tim obiteljima, a ja ću ih taj dan reklamirati na društvenim mrežama', otkriva svoje planove Jurić.

Kaže kako vrlo rijetko vozi sam jer mu se putem znaju priključiti ljudi. Strah ga je jedino prirode i pogrešne procjene vlastitih mogućnosti, odnosno, kako kaže, hvatanja u koštac s nečim čemu nije dorastao. Na putovanje nikada ne kreće bez putovnice, kreditne kartice, fotoaparata, mobitela i, naravno, nekoliko rezervnih guma. Tom popisu stvari od nedavno je dodao i – sat.

'Kroz putovanja pokušavam postići nešto više za sebe. Možda će zvučati čudno, ali želim se ‘napatiti’ i sa svakim putovanjem podići granicu izdržljivosti. Usput, pokušavam upoznati i lokalce jer tako se najbolje upoznaje zemlja kroz koju se putuje', otkriva on.

Putujući na biciklu vidio je kako se može živjeti u skladu s prirodom i po zakonima, ali i shvatio kako je moguće živjeti od vlastita rada i mirovine.

'Vidio sam koliko su ljudi mentalno ispred nas, toliko da se ne zamaraju time tko je bio ustaša, a tko partizan, već rade na tome da oni i njihovi bližnji odrastaju i žive u miru i ljubavi. Pogotovo da prihvaćaju drugačije od sebe. Često mi bude žao kada pokušam o tome pričati ljudima u Hrvatskoj jer uvijek ispadnem osoba koja mrzi Hrvatsku, a zapravo je sasvim suprotno', kaže Jurić.

Do sada, priznaje, nije ‘skršio’ ni jedan bicikl, a posljednje tri godine ‘partner’ na putovanjima mu je Giant Expedition ili, kako ga sam od milja zove, Mrc'na s kojom je prešao 28.000 kilometara.
'Bicikl je bitno čuvati i redovito ga održavati. Tada nema potrebe za novim', jasan je biciklist.

Ovisno o tome kakvo je putovanje, kružno ili u jednom smjeru, za povratak kući kombinira najjeftiniji prijevoz.