Određenom broju izbjeglica Hrvatska je samo usputna stanica za daljnja putovanja, no neki od njih ovdje i ostanu, izgrade vlastiti život i osnuju obitelj.

'Na osnovu dosadašnjih iskustava vidimo da je Hrvatska samo prolazna točka migranata na putu prema ekonomski puno bogatijim zemljama Europe. Gotovo 95 posto njih samo prođe kroz Hrvatsku. Oni koji ostanu ovdje, na neki način iznenade se kvalitetom života u Hrvatskoj. To se ne odnosi možda na gospodarski kontekst, ali se odnosi na način života kakav se ovdje živi, mirno je i sigurno, osjeća se povezanost među ljudima. Azilanti se dobro osjećaju kada ih prihvati sredina. Teško je govoriti o punoj integraciji tih ljudi u kratkom razdoblju, ali dugoročno je to moguće', kaže Robert Markt, izvršni predsjednik Hrvatskog Crvenog križa.

Predrasude se mogu otkloniti

U socijalizaciji izbjeglica veliku ulogu ima upravo Hrvatski crveni križ.

'Hrvatski Crveni križ ima dobro razvijene mehanizme koji tim ljudima pomažu da izgrade normalan i kvalitetan život. Otvoreno moramo priznati da katkada postoje problemi s lokalnom sredinom koja dosta teško prihvaća, primjerice, ljude drukčije boje kože, ali to su predrasude koje se mogu preoblikovati uz pomoć različitih aktivnosti koje mi u HCK-u kontinuirano i provodimo', objašnjava Markt.
Jedan od problema koji se javio nakon Vladine odluke o prihvatu 550 izbjeglica je pitanje smještaja tih ljudi, no rješenje postoji.

'Mislim da ovdje nije pitanje tehničke prirode problema. Naravno da će prihvat 550 izbjeglica zahtijevati određenu operativu i financije, ali čini mi se da je ovdje više riječ o brizi kako će lokalna zajednica prihvatiti ljude koji dolaze iz drugih dijelova svijeta. U tom dijelu Hrvatski Crveni križ možda može najviše pružiti od svih institucija uključenih u prihvat izbjeglica. Naime mi raspolažemo specifičnim znanjima koja smo već mnogo puta iskušali u praksi – kako mi tako i Međunarodna federacija Crvenoga križa. Upravo zato spremni smo pomoći i Vladi RH i hrvatskom stanovništvu kako bi integracija prošla s minimalno trauma – i za jedne i za druge', govori izvršni predsjednik HCK-a.

Više pozitivnih nego negativnih iskustava

Kako bi njihova integracija u hrvatsko društvo bila što bezbolnija, volonteri HCK-a brinu o svemu što je izbjeglicama potrebno za vođenje normalnog života.
'Socijalni radnici i volonteri HCK-a provode program pomoći prilikom integracije za osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita u RH. U praksi to znači pomoć prilikom započinjanja samostalnog života u zajednici. To obuhvaća gotovo sve aspekte života - od preseljenja, pomoći prilikom rješavanja administrativnih pitanja i ostvarivanja socijalnih prava, psihosocijalne podrške do pomoći pri pronalasku zaposlenja, pristupu obrazovanju, sudjelovanju na kulturnim, sportskim i društvenim događanjima te još mnogo toga', prepričava Kadoić.

No naravno da takva vrsta posla sa sobom nosi i poneki sukob.

'Kao i u svakom drugom poslu koji uključuje rad s ljudima, ponekad se dogode situacije nerazumijevanja. Ali kao profesionalci znamo da su ti ljudi prošli težak put prije dolaska u Hrvatsku te da su bili izloženi brojnim neugodnim situacijama koje su im često ugrožavale sigurnost i vlastiti život. Stoga u takvim situacijama nastojimo reagirati s razumijevanjem. Ipak, puno je više pozitivnih iskustava nego negativnih’, prisjeća se djelatnica HCK-a.

Veća aktivnost - bolja integracija

Kako bi se što bolje uklopili u društvene okvire našeg društva, izbjeglicama se daju brojne aktivnosti kojima se mogu baviti.
'Koliko razvijemo blizak odnos s osobama s kojima radimo, govori i činjenica da našu kolegicu Ljubicu koja s njima provodi kreativne radionice zovu mama. Kada se osamostale, često nam dolaze u posjet kako bi s nama podijelili neke novosti u svom životu, ali i s nama, primjerice, proslavili svoj rođendan, jer kako oni kažu, mi smo sada njihova obitelj. Trudimo ih se uključiti u što više naših aktivnosti, i to ne kao korisnike usluga nego kao osobe koje sada poučavaju druge. Imamo slučajeva kada su azilanti postali naši volonteri i sada i rade s migrantima ili mladima među kojima šire poruku mira, tolerancije prema različitostima, upoznaju ih s različitim kulturama i običajima. U svom radu susrećemo se s brojnim izazovima, ali najveća nam je nagrada kada vidimo da su ljudi našli svoj mir i vratili osmijeh na lice', objašnjava Kadoić.

Upravo je takva praksa, kaže, izrodila mnogo pozitivnih iskustava tijekom njezinog rada s izbjeglicama.

'Primjerice, žena iz Turske bila je u teškom psihičkom stanju, imala je velikih problema s prilagodbom. Gotovo godinu dana nije uopće komunicirala ni s kim, samo osnovne stvari. Međutim, s vremenom smo uočili da je gospođa talent za crtanje i slikanje pa smo je usmjerili da krene na kreativnu radionicu. To je na nju pozitivno djelovalo, postala je vedrija i samouvjerenija. Svi smo bili sretni zbog toga. Iako više nije naša korisnica, i dalje smo u kontaktu. Danas je samostalna i dobro integrirana osoba u hrvatsko društvo', priča Kadoić.

Bitna je uloga društva

Osim samozalaganja da budu dio zajednice i osamostale se, na njihovu što bržu integraciju utječe i hrvatsko društvo koje bi i kod prihvata 550 izbjeglica trebalo pozitivno reagirati.
'Građani Hrvatske još će jednom pokazati da su spremni pružiti ruku pomoći svima onima koji su u nevolji te da jako dobro pamte teške dane iz 90-ih i rat. Mnogi su i sami na svojoj koži iskusili kako je to probuditi se u nekoj nepoznatoj sredini. Upravo zato smatram da će ljudi imati suosjećanja prema svima onima koji su napustili svoje domove zbog straha od proganjanja, dugotrajnih sukoba i kršenja ljudskih prava, koji su odvojeni od svojih obitelji i koji su stigli u zemlju u kojoj ne poznaju jezik, kulturu ni uobičajeni način života u novoj zajednici', zaključuje Markt.