Bjelorusija u 29 godina svoje samostalnosti nije imala nijednog predsjednika osim Lukašenka, a on na predsjedničkim izborima redovito pobjeđuje s gotovo 90 posto glasova birača. U kojoj mjeri Lukašenko drži vlast u svojim rukama, govori podatak da je tijekom predsjedničkih izbora 2015. godine uveo zakon koji biračima omogućuje da svoj glasački listić predaju i prije izbornog dana, što mu uvelike pomaže u nekontroliranom prikupljanju glasova.

Osim redovitih političkih 'bisera', Lukašenko je ovih dana poručio svojim sunarodnjacima da se u borbi protiv koronavirusa oslone na votku, saunu i hokej. Iako u Bjelorusiji trenutno ima manje od 100 slučajeva zaraženih, dok smrtni slučajevi u toj državi s 9,5 milijuna stanovnika zasad nisu zabilježeni, ovakve Lukašenkove preporuke nisu izolirani hir autokratskog vladara.

>>> Lukašenkov lijek za koronavirus: 'Pijte votku, dva puta tjedno u saunu i radite na farmama, traktor sve izliječi'

Dok je većina europskih zemalja u potpunoj karanteni, Lukašenko je istaknuo da je 'apsolutna glupost' zatvarati granice te je ustvrdio da panika može nauditi više od samog virusa. Bjeloruski predsjednik stoga je predložio sunarodnjacima da ispijaju votku, dvaput tjedno pohode saune i nastave raditi na svojim farmama jer 'traktor može sve izliječiti'. 'Bolje je umrijeti stojeći nego živjeti na koljenima. Ovdje nema virusa', poručio je Lukašenko prošlog tjedna, nakon što je odigrao hokejašku utakmicu.

Produkt sovhoza i kolhoza

Oporba pak tvrdi da je broj zaraženih znatno veći te da oboljelih ima i među medicinskim osobljem, kao i da se u smrtovnice onih koji su preminuli od zaraze upisuju neke druge bolesti. Lukašenka trenutno više zabrinjava to što je Rusija zbog virusa zatvorila granicu s Bjelorusijom, s kojom ima zajedničku trgovinsku zonu. Te dvije države gaje 'bratske' odnose koji variraju, a krajem prošle godine pojavile su se naznake da bi se one mogle ujediniti, što bi omogućilo ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu da nastavi biti predsjednik i nakon isteka mandata 2024. godine. Lukašenko je tu ideju zanijekao, navodeći da Bjelorusija nema namjeru postati dio neke druge zemlje, pa čak ni 'bratske Rusije', na koju se u mnogočemu oslanja.

Lukašenko je tipičan politički produkt bivšeg Sovjetskog Saveza, čiji je raspad doživio vrlo emotivno zalažući se do samog kraja protiv raspada te zajednice. Rođen je 30. kolovoza 1954. godine u gradiću Kopysu nedaleko od Vitebska. Budući da mu je majka, inače mljekarica, zatajila identitet oca, Lukašenko je tijekom školovanja često bio na meti vršnjaka. Odrastanje bez oca u tolikoj mjeri pogodilo je budućeg predsjednika da je svojem sinu Nikolaju, koji je također rođen u izvanbračnoj vezi, namijenio predsjedničku ulogu kada za to dođe vrijeme. Sin, koji ga je učestalo pratio tijekom predsjedničkih posjeta svjetskim državnicima i Papi, odbio je tu ulogu kad je odrastao, iako je kao dječak uživao u vojnim paradama tijekom kojih su mu salutirali najviši bjeloruski časnici.

Lukašenko je nakon završene pedagogije i agronomije sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća proveo nekoliko godina kao časnik pograničnih postrojbi zadužen za političko obrazovanje. Nakon vojske postaje komunistički rukovoditelj, a potom i direktor kolhoza i sovhoza. Uspinjući se na političkoj ljestvici, budući bjeloruski predsjednik 1990. godine izabran je za zastupnika u Vrhovnom sovjetu Bjelorusije, u kojem se čvrsto zalagao protiv neminovnog raspada Sovjetskog Saveza. Nakon raspada SSSR-a Lukašenko stječe veliku popularnost među sunarodnjacima kao borac protiv korupcije, a upravo on kao predsjednik parlamentarnog povjerenstva za borbu protiv korupcije iznosi optužbe protiv vlade Stanislava Šuškeviča te on pritisnut pribavljenim dokazima napušta svoju poziciju.

Nezavisni populist

Lukašenko se 1994. na prvim slobodnim izborima za bjeloruskog predsjednika natječe kao nezavisni kandidat. Iako su ga mnogi smatrali potpunim autsajderom, njegov populistički pristup donosi mu 45 posto glasova, dok u drugom krugu osvaja njih 80 posto. Već iste godine Lukašenko uspješno suzbija pokušaj parlamenta da ga opozove, a dvije godine kasnije organizira referendum kojim je produžio svoj tadašnji predsjednički mandat s četiri na sedam godina, a buduće predsjedničke mandate s četiri na pet godina. Na idućim izborima 2001. godine pobjeđuje bez većih problema, a tri godine kasnije putem referenduma ishođuje ukidanje ustavnih odredbi o ograničenju mandata.

Nakon što je 2006. treći put izabran za predsjednika bjeloruska oporba je Lukašenkov trijumf proglasila prijevarom te je najavila njegovo rušenje uličnim prosvjedima poput onih u Ukrajini. Lukašenkovo svrgavanje onemogućeno je zbog razjedinjenosti oporbe, a dio oporbenih prvaka stavljen je pod posebne mjere policije, na koju se bjeloruski predsjednik itekako oslanja u borbi s političkim protivnicima.

Europska unija je zbog Lukašenkove političke represije nametnula Bjelorusiji sankcije koje su ukinute nakon što je počeo popuštati, približavati se Zapadu i distancirati se od Moskve. Tijekom predsjedničkih izbora 2010. ponovno pobjeđuje, kao i pet godina kasnije, kada osvaja 83,5 posto glasova.

U svojem dodvoravanju Europskoj uniji radi pomoći, Lukašenko je nedavno oslobodio sve političke zatvorenike, ali i nadalje čvrsto vlada Bjelorusijom, kojoj nameće sovjetski politički i gospodarski princip što ga je još ranije napustila Rusija, a koju bjeloruski vlastodržac smatra najvećim saveznikom. Rusija, odnosno Putin, na svojeg zapadnog susjeda i Lukašenka kao predsjednika licemjerno gleda kao na autokrata koji uvijek prema potrebi može poslužiti u obračunu sa Zapadom. Lukašenko u tome, zasad, ne vidi nikakav problem.