S obzirom na predstojeći ulazak Hrvatske u Europsku uniju i nedavni skandal s pravima na ime prošek, bilo bi jako važno da se u našoj zemlji prepozna i adekvatno zaštite svi oblici materijalne i nematerijalne tradicionalne baštine. U to svakako spada baština gradnje tradicionalnog drvenog broda sa svojim brojnim lokalnim varijantama
Ta je vrijedna baština zanemarena i nije adekvatno zaštićena premda Dalmacija ima stoljećima dugu tradiciju drvene brodogradnje. Bilježimo više tipova drvenih brodova, od dobro poznate starohrvatske kondure iz kraljevskog grada Nina, do leuta, gajete i bracere. Leut i gajeta izvorni su proizvod brodograditelja iz Betine na otoku Murteru, gradića koji je bio i još uvijek je centar tradicije drvene brodogradnje u Dalmaciji. Jedan od posebnih ribarskih brodova dobro je poznata falkuša s otoka Visa.
Falkuša je jedinstven drveni brod po svojoj tradiciji. Ribari iz Komiže taj su tip broda uspjeli sačuvati do sredine 20. stoljeća, a ponovno je obnovljen 1998., kada su ga Komižani izgradili za svjetsku izložbu u Lisabonu. Kao rezultat te inicijative, Komižani su oživjeli falkušu, ali su obnovili još jednu veliku tradiciju, Rotu Palagruzonu, najstariju povijesnu regatu u Europi.
Doznajemo da se trenutačno na Visu gradi treća falkuša, a u planu je obnova još jedne. Komižani upozoravaju da je jedan od problema činjenica da Ministarstvo kulture adekvatno ne prepoznaje i ne valorizira našu maritimnu kulturnu baštinu. Zbog toga je teško prijaviti projekte zaštite maritimne baštine, jer kod nas drveni brod nema status kulturnog dobra. Zbog toga su moguće apsurdne situacije. Primjerice, brod iz 19. stoljeća može se zapaliti, potopiti i devastirati bez ikakvog problema.
Falkuša je već bila četiri puta na prestižnoj smotri tradicijskih plovila u Brestu u Francuskoj. Način na koji se u Francuskoj odnose prema svojoj maritimnoj kulturi trebao bi nam postati uzor i mogli bismo dosta toga naučiti.
Falkuša je specifična po tome što je njezin dizajn vrlo star. Radi se o ideji montažnog broda čije se falke, odnosno stranice, mogu skidati ili stavljati po potrebi. Pretpostavlja se da je ideja za takav brod potekla još od Feničana, a brodove sličnog dizajna nalazimo posvuda na Mediteranu, primjerice na Kreti, Malti i Siciliji. Ako se falkuša koristila za ribolov, falke bi se skidale jer je niži brod bio praktičniji, a ostajale bi ako bi se prevozio teški teret.
Drveni brod falkuša bio je posebno koristan komiškim ribarima koji su oduvijek bili orijentirani na otvoreno more. Cilj je bio veliki teret prevesti maksimalnom brzinom. Na Palagružu bi znalo krenuti stotine falkuša i brzina je tada bila važna, jer se radilo zapravo o osvajanju teritorija. Na gotovo nepristupačnoj Palagruži dva su manja žala i samo dvadeset najbržih uhvatilo bi najbolje pozicije za izvlačenje brodova, soljenje ribe i sušenje mreža. Ostali bi barile morali nositi po grebenima što nije bilo nimalo lako.
Osim toga, u tim burnim vremenima ribari su se morali suprotstaviti i sveprisutnim gusarima. Gusarstvo je bilo stoljećima prisutno i najunosnije pomorsko zanimanje u Jadranu i šire, a komiški su ribari bili jedini pučinski ribari Mediterana. Zato su se morali organizirati u masovnim regatama kako bi im se mogli suprotstaviti.
Sve navedeno trebao bi biti poticaj odgovornima u nadležnim ministarstvima, primjerice kulture, turizma ili prometa i pomorstva da zaštite našu pomorsku baštinu.
