Udruživanje stranaka na ljevici započelo je još 2009., netom po ostavci premijera Ive Sanadera. Dva tjedna nakon tog dramatičnog čina, oporbeni čelnici sastali su se u restoranu Kukuriku u pitoresknom Kastvu kod Rijeke. Već tada su novinari taj politički savez u nastanku proglasili 'Kukuriku koalicijom', a tom potentnom nazivu, nabijenom pozitivnom simbolikom, nije mogla konkurirati blijeda inačica 'Kastavska skupina', koja je formalno u studenom 2010. potpisala Deklaraciju 'Savez za promjene' - opet u Kastvu, ali taj put u Gradskoj vijećnici.

Bilo je to u vrijeme mandata premijerke Jadranke Kosor, koja je tek godinu kasnije u stranku za ručicu dovela Tomislava Karamarka, aktualnog premijerskog kandidata Domoljubne koalicije. Na to ime osobito je osjetljiv Zoran Milanović, jer ono sugerira da su svi izvan Domoljubne koalicije nekakvi izdajnici i izrodi, oni koji, kako bi to uobličio Franjo Tuđman, ne samo da se povezuju s protivnicima hrvatske samostalnosti, nego im se nude, i ne samo da im se nude, nego im se prodaju za Judine škude. Milanović je zato poručio da se njegova koalicija, koja neće mijenjati ime, slobodno može nazvati i Domovinskom koalicijom. Iako, desni mediji bucali su termine pa su tako Karamarkovu koaliciju znali nazvati Domovinskom koalicijom što se prenosilo i na facebook-profilima interesnih skupina kakav je i Područni ured Gradske organizacije HDZ-a Peščenica - Žitnjak.

U trećem i posljednjem činu rađanja Kukuriku koalicije održana je presica na Markovom trgu u Zagrebu u povodu potpisivanja Sporazuma o zajedničkom nastupu na parlamentarnim izborima. Četiri godine kasnije, istoimeni sporazum potpisan je u turbo uspješnoj Slobodnoj zoni Varaždin, gdje oko 4.500 radnika svakodnevno štanca proizvode za strana tržišta. Lokacija je odabrana u skladu s porukom Zorana Milanovića: 'Naša koalicija označila je nov početak i približavanje zemljama koje su nam uzor po radu, poštenju i slobodama. Hrvatska danas raste, jača, postaje konkurentnija i više nema povratka na staro.'

Tome bi, naposljetku, trebalo svjedočiti i novo lice Kukuriku koalicije, ili njezina evolucija od četiri muškarca s kravatama pred zgradom Hrvatskog sabora u rodno osjetljivu skupinu političkih predvodnika/ca kojima je radnička hala, ako već ne prirodno okruženje, još jedna lokacija na putu do srca birača.