Ne treba biti odviše pametan i zaključiti da je glavna motivacija za izlazak na izbore zapravo pokušaj otkidanja glasova prije svega Miroslavu Škori, kojega je Kerum pošteno nagazio u svom (novom) nastupnom intervjuu, a to će HDZ-u kao očekivanom relativnom pobjedniku u ovoj jedinici svakako ići na ruku.

Ne treba imati ni previše iluzija o Kerumovim stvarnim ambicijama, kao što ih uostalom nema ni on: na parlamentarnim izborima 2015. godine u desetoj izbornoj jedinici osvojio je točno 1539 glasova, a u devetoj još mizernijih 695, pa na ponovljenim izborima godinu kasnije nije ni nastupio i sasvim sigurno zna da će mu sanjanih 11 tisuća glasova i ovaj put ostati nedostižno.

Ali ima Kerum neku svoju računicu: em će dati dobar zalog za budućnost Plenkoviću i HDZ-u, em će sam sebe zagrijati za lokalne izbore dogodine, jedine izbore koji mu zbilja nešto znače.

Vlada zapravo od 2009.

'Ja se mogu poistovjetit i s bravaron i s ribaron, s ekonomiston i s doktoron. Ljudi u nama vide glas koji će ih zastupat, nas uvik mogu nazvat', jednostavno će Kerum sažeti svoju predizbornu taktiku, uvijek isto pozivanje na narod i mantranje da je 'jedini imao više štete nego koristi od politike', da mu se politika gadi, da treba dignuti glas za zapušteni i zanemareni Split i Dalmaciju, da su svi drugi 'rashod' osim njega koji je 'prihod' i tako dalje.

Uvijek isto, rekli smo, samo s jednom bitnom razlikom. Svoj politički put Željko Kerum počeo je uz propovijedi da su 'HDZ i SDP najveće zlo u Hrvatskoj', busao se u prsa na izborima 2009. godine, kad je 'pobijedio i jedne i druge', da bi sad zaključio da su baš samo te dvije stranke vrijedne spomena, a ostalo su klošari i kokošari.

Zašto? Pa naravno: zato što se samo s njima može trgovati. Na ovim izborima on prodaje, a na lokalnima što bude. 'Političari su roba na tržištu, i to jeftina roba', kazao je proročanski upravo u doba u kojem je sam sebe na jednoj strani prodavao, a na drugoj išao u kupovinu, u toj primitivnoj trampi koja traje, evo, već dulje od desetljeća.

Suprotno općem dojmu, naime, uvijek vrijedi ponavljati da Željko Kerum zapravo neprekidno vlada još od one 2009. godine, kada je uz blagoslov i prešutnu potporu Ive Sanadera ušao u politiku. Na razini Splitsko-dalmatinske županije stabilni je i odani 'junior partner' HDZ-u, što znači da je prigrabio svoj dio vlasti i pripadajući komad kolača, pa mirno kusa već punih dvanaest godina. U politički histeričnom Splitu četiri godine proveo je kao gradonačelnik, potom još četiri kao tihi partner SDP-u i onome što je ostalo od njega, a upravo mu teče treći mandat u kojemu je opet ključan. Ovaj put za HDZ.

Splitska stvarnost kroji se u Rogoznici

Da ne zamaramo detaljima, kazat ćemo samo da mu pripada točno četrdeset posto svega u Splitu - od pročelničkih i direktorskih mjesta, preko gradskih tvrtki i ustanova, do moći i utjecaja na kreiranje svih bitnih politika. Iskoristio je to onako kako jedino zna: glavne funkcije podijeljene su najbližoj rodbini i njegovim bivšim zaposlenicima, a onda su se oni rodbinski granali prema nižim i manje atraktivnim pozicijama.

Splitska stvarnost zapravo se kroji u Kerumovoj Rogoznici, kamo periodično navraćaju njegovi stranački vojnici ili HDZ-ovi hodočasnici, a ne u gradskoj vijećnici - u koju de facto nije ni zakoračio, kao što se ni u Saboru nije pojavio osim na polaganju zakletve, onda kada je Jadranka Kosor tamo ugurala i njega i Seku. Tržište je danas nešto osjetljivije pa su mu vrata HDZ-ove liste zatvorena - 'da su pametni, mi bi se već dogovorili', prostodušno će pojasniti ovog vikenda - no to ne znači da do neke vrste dogovora neće doći, ako se karte dobro poslože.

Njemu se zasad još uvijek dobro slažu, suprotno zdravoj logici i razumu. To da se za mjesto u Saboru iznova kandidira čovjek koji onamo nije navraćao, a nije zadovoljio ni osnovni higijenski standard ispunjavanja imovinske kartice, govori više o hrvatskoj politici nego o samom Kerumu.

Jednako kao što činjenica da bilo kakav faktor na bilo kojoj razini predstavlja čovjek za čijom se firmom vuče gotovo 1,8 milijardi kuna neplaćenih dugova, dok on ustrajno tvrdi da 'ne duguje nikome', više govori o nama, nego o tom istom Kerumu.