Treći, očito najtrezveniji, nisu baš oduševljeni kako to sve skupa izgleda, ali smireno govore da nema drugog načina za napredovati u turizmu. 'Ne znam kako to drugi zamišljaju, ali ovdje više nema siromašnih bradatih ribara koji povazdan peku srdele i u mornarskim majicama pjevaju i zabavljaju goste. Treba raditi', dobacit će nam u prolazu.

I prve, i druge, i treće najviše ipak živcira činjenica da o velikom hotelu u njihovom malome mistu ama baš svi imaju mišljenje i da su najglasniji oni koji se u Postirima ukažu jednom godišnje. Obično u doba najvećih žega i obično u klasičnom sedmodnevnom aranžmanu s polupansionom. 'Dođu nam ovdje na nekoliko dana i pametuju, misle da oni bolje znaju šta je dobro za nas', nervozno će nam kazati svaki drugi sugovornik.

Sjedimo na postirskoj rivi i slušamo komentare malobrojnih prolaznika. Na zapadnom kraju vale iznad crvenih krovova proviruje 'View', tridesetak milijuna eura vrijedno friško zdanje s dvije stotine i trideset soba, četiri stotine i šezdeset postelja. Golema dizalica premješta agregate i konstrukcije, jedan po jedan otvor zatvara se crnim reflektirajućim staklima, sve se užurbano kreće prema napretku ili devastaciji, kako kome.

Frku na otoku zapravo je izazvao snimak koji se poput požara proširio društvenim mrežama, na kojemu se jedan Zagrepčanin snebiva nad čudovištem izniklim na zapadnim obalama mjesta. Uslijedio je val histerije, pa potom rezignacije, a turističke rezultate Postira ozbiljno su pogurali mediji koji su nagrnuli raditi reportaže i priloge. Eto i tportala u našu malu inspekciju.

'Postira postala neprepoznatljiva, ali...'

'Zatvori taj notes pa ću ti kazati šta mislim: javno da je ovo odlična stvar za misto, privatno da su Postira postala neprepoznatljiva. Ali da ćemo od hotela svi imati korist, bogme hoćemo', govori nam jedan lokalni ugostitelj.

Postirani su vrlo racionalni i vrlo, vrlo poduzetni ljudi: u općinici s tisuću i pol stanovnika svi nešto vrte. Bilo u turizmu, bilo u maslinarstvu ili ribarstvu, a skoro svaka obitelj ima i barem jednog člana zaposlenog u 'Sardini', najvećoj tvornici na otocima. Neka idu doprinosi, zlu ne trebalo. Upravo na mjestu njenog starog pogona tik uz more, odakle je prije nekoliko godina odselila u blještavo novo zdanje visoko u brdu, niče hotel 'View'. Jest najnoviji, ali daleko je od najvećeg na Braču.

Problematična je, ili u najmanju ruku kontroverzna, njegova lokacija usred mjesta. Mada će Postirani upozoriti da to nikada nije bio centar, dapače: svaka šetnja rivom završavala je baš ovdje kod Prje, odakle se iz stare tvornice vječito širio smrad ribe. Ulje je u potocima teklo u more, sve skupa nije to bio odviše veseo i ugodan prizor.

'Novi hotel predviđen je još 2008. godine, a od tada smo pet puta mijenjali urbanističke planove i imali pet javnih rasprava, a da ništa oko hotela nismo mijenjali. Nitko nije imao nikakav prigovor', širi ruke mladi načelnik Siniša Marović. Objašnjava nam da su iz planova izbačene sve ostale turističke zone, a da je i ovaj hotel 'mogao biti veći da su Općina i investitori tjerali mak na konac'. A nisu.

'Velika većina mještana sve ovo podržava, to vas uvjeravam. Ali neka ljudi raspravljaju, bože moj, tako su i kada je prije dvadesetak godina izgrađen hotel Pastura grintali na njegovu plavu fasadu pa sada ne mogu zamisliti misto bez njega', govori nam HDZ-ovac koji je nedavno osvojio drugi mandat bez borbe i bez protukandidata. I prije izbora novi hotel je bio gotovo pa zazidan, ljudi su se mogli protiv njega izjasniti kao na referendumu. A nisu.

Postira sa svojih tisuću ipo stanovnika već imaju skoro 1800 turističkih kreveta, novih petstotinjak teško da će nešto bitno poremetiti. 'U Bolu i Supetru, pa i u Sutivanu ili Milni, taj omjer je još veći. Ne vidim da imaju neki problem', smireno nas otpravlja Marović.

I taman na izlasku iz Općine nabasavamo na Hrvoja Marinovića, postirskog arhitekta sa splitsko-zagrebačkom adresom. On je projektirao novi hotel zajedno s Anom Tomšić, Danijelom Vugrinovićem i Ivanom Urodom, njegova kuća odmah je tu, u susjedstvu.

Šetamo rivom po nesnosnoj vrućini, na pojavu novinara reakcije stižu sa svih strana. 'Opet o hotelu, jel? Napiši da je, šta se mene tiče, mogao imati još dva kata', dobacuje jedan veseljak s klupe u hladu.

'Izgleda malo nezgrapno, ali treba pričekati'

'Jest, mogao je. Županijski plan dozvoljava sedam katova, a mi smo išli na prizemlje plus četiri. Znam da u ovom trenutku zgrada izgleda malo nezgrapno, ali treba pričekati da se završi. Fasada će biti s panelima u dijamantnoj formi, a svaka lođa imat će svoj zeleni vrt. Bit će sedam tisuća kvadrata zelenila', objašnjava nam Marinović. U rujnu, kaže, započinje uređenje velike plaže s morskom konstrukcijom širine dvanaest metara i svi će se na Prji napokon moći normalno i okupati.

'Postira više nisu malo misto, pa vidite da ovdje gotovo da više nema ni malih ribarskih brodova. Ljudi koji ovdje žive uglavnom su oduševljeni, a oni koji dolaze s kopna uglavnom bi sve konzervirali', rezimira postirski arhitekt.

Mario Martinić na obližnjem štandu prodaje rukotvorine od bračkog kamena. Uhvatili smo ga u ćakuli s Ivicom Pavičićem zvanim Buco, splitskim kirurgom, te jednim Perom nepoznatog prezimena. Pričaju spremno, ali od fotoaparata na sve načine pokušavaju pobjeći.

'Posao ide dobro, ić će još bolje kada se hotel dogodine otvori. Nije mi jasno komu to može smetati', govori nam Mario.

'Dosad nam je na pripreme često dolazio Hajduk, sad bi mogao navratiti Mbappe', smije se kirurg Buco prije nego što je nataknuo kacigu i utekao na motoru.

'Neka se radi, neka ljudi dolaze, neka se sezona produži. Neki ljudi ne znaju kako izgleda zima u Postirima: čovjek se može izvrnuti nasred ceste u ponedjeljak, pronaći će ga tek iduću nedjelju nakon mise', dobacuje Pero.

U mjestu danas postoje tri hotela: 'Vrilo' i 'Lipa' s po dvadesetak soba i spomenuta 'Pastura' s njih pedesetak. Centar društvenog života je 'Lipa': u prijepodnevnoj smjeni ovo je štacija na kojoj svatko barem 'poništi kartelu'. Sjedamo i mi, za mišljenje pitamo sveprisutnog Denisa Rončevića.

'Da mi se ovaj pusti beton sviđa, baš i nije. Ali cili svit radi, pa moramo i mi: još najbolje da slušamo ove sa strane. Po njima bi trebali svaki dan sjediti na žalu i frigati srdele, pa umrijeti od gladi', rezimira Rončević. U prolazu nam se javlja bivši trener i nogometaš Hajduka (dobro, i još nekih manjih klubova poput Barcelone) Goran Vučević. On je ovdje svakog ljeta, skoro cijelo ljeto.

'Potpisujem sve šta Denis i domaći ljudi kažu. Oni znaju najbolje', dobacuje Vučević i ležerno šeta dalje.

Oko postirskog novog 'kruzera' još uvijek ipak ima jako jako, puno nedoumica: pitanje je kako će izgledati nagli priljev petstotinjak novih gostiju, gdje će se pronaći radna snaga, hoće li hotel živjeti u simbiozi s lokalnom zajednicom ili ići na 'all inclusive' koncept, u kojemu turisti na licu mjesta dobivaju kompletnu uslugu, pa i hranu. Makar, računa se, i u tom slučaju nešto će 'preteći' lokalnim restoranima, kafićima i OPG-ima.

'Tuđoj kravi vime je uvijek veće'

I njegovi vlasnici su u najmanju ruku kontroverzni: tu su 'kralj ruskog plina' Pavao Vujnovac, zatim 'kralj otpada i rukometni Mamić' Zoran Gobac, dugogodišnji 'drugi hrvatski špijun' Josip Jurčević, pa poduzetnik Toni Bračić, koji je dosta kupovao po Sloveniji i o čijem su se bogatstvu ondje vodile ozbiljne rasprave. Zanimljiva ekipa na koju u Postirima malo tko troši riječi: ljudi su za nekoliko milijuna eura pošteno kupili zemljište 'Sardine' i normalno je da sada žele zaraditi. 'Tuđoj kravi vime je uvijek veće', ilustrirat će jedan sugovornik tportala ponašanje Postirana koji među sobom sve komentiraju, ali javno ne zaviruju u tuđi novčanik.

A problematična je i činjenica da je hotel 'View', dakle 'Pogled', dijelu kuća iza Prje oduzeo upravo - pogled, kako to obično biva kod bilo kakve gradnje uz more.

'Ionako na onu stranu mista žive SDP-ovci', smije se netko na štekatu 'Lipe'. Takva je otočka zajebancija: naizgled zvuči grubo, ali svi se oni ipak vole.

I, rekli smo, jako su poduzetni.

'Ovo misto polako se pretvara u destinaciju, kome pravo i kome krivo'

'Ovo misto polako se pretvara u destinaciju, kome pravo i kome krivo. Ali bit će tu problema', predviđa Damir Bokšić. On je vlasnik spomenutog hotela 'Vrilo' kao jedinog u Postirima koji ove godine nije otvorio vrata.

'Sezona je počela prekasno, bez ozbiljne pripreme nije imalo smisla otvarati. Osim toga, ja već danas ne mogu pronaći konobara za raditi - a gdje će oni naći 120 ljudi?', sumnjičavo vrti glavom Bokšić.

'Hotel zasad jako grubo izgleda s mora, doduše ovdje iz centra Postira se skoro pa i ne vidi… Ne znam šta bih rekao, idem ja u moju Splitsku', pozdravlja nas posljednji sugovornik, skoro kao lik u onoj Oliverovoj proročanskoj pjesmi u kojoj 2002. godine ljudi 'idu na Misec da u miru provedu lito'.

Koje desetljeće gore-dolje, ali pogodio je.