Zubato sunce ponedjeljka ujutro dobro je grizlo sve tamo negdje do jedanaest sati, kada je hladnoća popustila, a cirkulacija ljudi na Rivi vidljivo narasla. Dnevni boravak Splićana još uvijek je onako neugodno poluprazan, stolovi i stolice poslagani na hrpama, a ljudi načičkani po klupama ili zidićima, naslonjeni na zgrade ili samo besciljno tumaraju od Podruma do Frane i natrag. Ništa se vidljivo nije promijenilo od jučer do danas, tek je nešto više 'šaltera' na kojima mogu preuzeti svoja pića.

Civilna zaštita patrolira, upozorava ljude da se ne grupiraju. Ugostiteljima naređuje da miču svaki komad inventara na koji se eventualno može nasloniti kava ili lakat. Ali nervoze nema, sunce sve amortizira.

'Daj rakiju. Koju? Daj najskuplju, moram malo pomoći vaše poduzeće', smije se Čarli dok naručuje u Arsu, jednom od tri kafića na Rivi koji su jutros odškrinuli vrata - uz dva restorana koja su cijelo vrijeme radila. S druge strane improviziranog pulta smiju se gazda Biba i konobar Šteta, vidi se da su jedva dočekali ovaj trenutak. Biba je prisilni nerad kratio izletom u gastronomiju, pa je svakog dana uveseljavao ekipu na Facebooku referiranjem o ručcima i gozbama. Pola grada znalo je šta je Biba pojeo.

'Samo osam kila sam dobio, dobro je', cereka se iza maskice.

Pred vratima se već osukao red mahom stalnih gostiju, nestrpljivi su provjeriti je li zaboravio njihove uobičajene narudžbe: mala-kava-s hladnim, velika-s-kap-toploga, pelin-bez leda, tako to. On ih posluži, pa otpravi dalje - nema majci zadržavanja, još da se u ovoj nevolji i kakva inspekcija natovari na vrat. Gosti su veseli, vidimo da su solidarni s 'poduzećem' pa bacaju i napojnice.

Ići će to nekako, valja izdurati još ovih mjesec ili dva.

'Ajme nemoj me slikati, prošli put mi je izbio skandal', uspaničila se Edita u po' kave nasred Rive. Lani, u proljeće, neki fotograf snimio ju je kako sjedi na štekatu zatvorenog kafića i također ispija kavu - a u to doba radilo se o pravom skandalu, skoro su je linčovali. Svi su je prepoznali na portalima, čak iako je imala masku preko pola lica. Suprug Mario izmakao je objektivu, tu su prijatelji Mladen i Danijela s malim bostonskim terijerom imena Boss. Nakon tri dana na selu, u Dugopolju, evo ih opet nasred Rive: pas je malo zbunjen jer mu očito nedostaju livade, a njih dvoje guštaju.

'Improviziramo, bolje ikako nego nikako', objašnjavaju nam.

Tu, točno na polovici Rive, nalazi se Fro - jedna od nekoliko izrazito lokalnih štacija. Kave se izbacuju na vrata prema moru i kroz prozor uz prolaz prema Voćnom trgu, koji Splićani kolokvijalno nazivaju 'Sveti Rok'. Kad ga prođeš i izbiješ na Rivu, kao da si izašao iz onog tunela kroz utrobu Velebita. Baš tu srećemo Maju Medić iz obližnjeg talijanskog konzulata. Stoji uz prozorčić i ploču posvećenu Sigmundu Freudu na kući u kojoj je boravio i koju spominje u svom znamenitom 'Tumačenju snova'. Neki tvrde da je psihoanalizu utemeljio baš u Splitu: ovdje uvijek ima materijala za proučavanje.

'Samo sam se došla javiti mojim dragim susjedima, baš lijepo da su napokon počeli raditi. Nema do njihove kave, a bogme ni manira: kad je tmuran južni dan i kada ti nije volja ni za što, odmah te počaste kavom. Nije do tih deset kuna, nego do pažnje', vesela je Maja.

Ovdje, na lokaciji poznatoj kao 'ispred banke', valjda je najbolja mikroklima na svijetu - sunce tuče direktno u lice, gledaš u more ispred sebe, a zgrada čuva leđa od bure. Kako bi rekli meteorolozi, na sedam stupnjeva osjet je kao da je najmanje sedamnaest.

'Čekamo najbolju kavu, čekamo normalnu normalnost, čekamo bolje dane, pa cjepivo, pa proljeće, pa tko zna što. Izvještili smo se u čekanju', stoji na stranici ovog kafića na Facebooku, na kojem fotograf Valentino Bilić-Prcić jednom mjesečno objavljuje fotoizvještaj 'od ispred banke'. Svi su ovdje lijepi i veseli, a kakvi će biti.

Napuštamo Rivu, na koju su se već masovno sjatile novinarske ekipe: valjda svaka televizija večeras će imati prilog na istu temu kojom se bavimo. Prolazimo Sveti Rok i brzinski čekiramo situaciju u jezgri: u Getu ne radi nitko, na Pjaci očekivano tek lokal bivšeg nogometaša Đolonge, na Cankarjevoj poljani još nekoliko lokala. Tek se uhodavaju na 'novo polunormalno'. Navraćamo još do mladog Stipe Kapuralića jer smo se sjetili njegova bizarnog slučaja: prošlog ljeta u Trogirskoj ulici otvorio je Split Coffee Roasters, lokal specijaliziran upravo i jedino za prodaju 'kave za van'. Apsurdnim epidemiološkim mjerama, posljednjih mjeseci bilo mu je zabranjeno raditi.

'Evo, nisam stigao prijaviti početak rada Poreznoj upravi, pa otvaram tek sutra. Nema veze, preživjet ću još taj jedan dan', smije se i on.

Nije to velik napredak u odnosu na jučer, i dalje se računa da je ugostiteljstvo zapravo zatvoreno i blokirano, ali trebalo je samo malo da se stvori zrnce optimizma. I gazdama i radnicima i mušterijama. Čak je i bura pomalo omekšala, evo smilovala se…