Zima je. Bez snijega. No idile ne nedostaje. Nedostaje tek gostiju. Na njih su se ovdje naviknuli. Popularnost etno sela Karanac u srcu Baranje eksplodirala je posljednjih godina. Nisu ovdje dolazili samo gosti iz Hrvatske, nego doslovno iz cijelog svijeta. Postala je to nezaobilazna turistička točka onih koji su stizali riječnim kruzerima s Dunava, ali i onih koji su prekooceanskim avionima slijetali na jadransku obalu, a potom se otisnuli do unutrašnjosti.

Kada je pandemija zakucala na vrata i zaključala granice, život je opet stao. Taman kad je sve krenulo.

'Prošle godine imali smo 30 noćenja, a 2019. njih 2000. Radimo 20 godina. Amerikanci nam dolaze od 2008. i oni nam čine većinu, zapravo 95 posto gostiju', kaže za tportal Denis Sklepić, vlasnik autohtonog seljačkog gospodarstva Sklepić.

Svaka im je godina do prošle bila bolja od prethodne ili podjednaka. Sklepićevi nude 12 soba u kojima mogu primiti 24 osobe na svojem imanju. Zima im ni prije nije bila špica sezone. Kao i ranijih godina, i sada su odlučili iskoristiti zimske dane za uređenje soba, poboljšanje kvalitete usluge...

'U zimsko vrijeme gostiju nije bilo ni u normalno vrijeme. Nije ih bilo puno. Vidjet ćemo kada će se otvoriti kafići i restorani, kada će to biti, jer ovisimo i o tome', govori za tportal Sklepić, napominjući da oni nisu isključivo vezani za hranu i vino jer se na njihovu gospodarstvu može vidjeti kako se tradicionalno peče kruh u krušnoj peći, loži vatra, sijeku drva, hrane domaće životinje...

Glavnim adutima Sklepić smatra prirodu, ali dobro zna koliko snijeg, toplina i voda privlače goste. Zbog toga trenutno nema ni upita onih domaćih.

'Kod nas nije običaj da se unaprijed rezervira smještaj, nego se gleda 7-dnevna prognoza vremena pa ako slijedi lijep vikend, onda ljudi navale. I to je to', govori nam dok stoji na sredini dvorišta svojeg imanja kojim su od ožujka do listopada nezaustavljivo marširali gosti. Bilo je i vremena, govori nam, kada se u Karancu doslovno tražio krevet više.

'U Baranji ima soba, ali se trebaju vratiti sadržaji', ističe.

'Glupo je držati sve ovo, a ništa ne radi. Već za ovu godinu američka agencija s kojom imamo ugovor prodala je sve datume koje su nudili u svojem aranžmanu, a koji sadrži i posjet Karancu. Ali aviokompanije ne lete. I pitanje je kada će početi dolaziti. Obično su nam ture počinjale u ožujku. A ove godine, ako se nešto i pokrene, neće sigurno prije lipnja ili srpnja. No i pola godine spasilo bi nas', otvoreno će nam.

Dok prolazimo ulicama Karanca, uočava se puno starih, ali vidi se i 'svježe', od temelja do krova obnovljenih kuća. Čujemo da su i cijene nekretnina eksplodirale. Paralelno s turističkim bumom. U ovom baranjskom selu, u kojem je prema zadnjem popisu stanovništva manje od 1000 ljudi, više je od 200 turističkih postelja. Krevet više tražio se posebice u toplijim mjesecima, od proljeća do jeseni.

'Otvoreni smo, smijemo raditi, ali nema nikoga. Ima upita, ali sve je to smiješno. Još do Velike Gospe prošle godine izgledalo je da je pred nama jesen u kojoj ćemo eksplodirati. No onda su eksplodirale brojke zaraženih i umrlih, a s njima i otkazivanja. Za Novu godinu još smo početkom jeseni imali popunjen gotovo sav smještaj, a onda je uslijedila koma... Ne znam što bih rekao', kaže nam Ričard Riki Apel, dodajući da je upravo prošle godine investirao i uredio kuću Tri mudraca s 12 jedinica i 34 kreveta.

Ovaj Osječanin s baranjskom adresom bavi se korporacijskim grupama za team buildinge, a novom investicijom Tri mudraca povećao je smještaj na ukupno 50 kreveta u Karancu. Nije ni slutio kakva će mu biti 2020. Kada je krenuo s rekonstrukcijom nekadašnje Ville Baranja prošloga siječnja, kaže, sve se lijepo zahuktalo.

'Onda je došla korona. Razbježali se majstori i nitko ništa do svibnja, lipnja. Sve smo završili do ljeta, nedostajali su tek detalji. Prije nego smo započeli s obnovom lagano smo se počeli oglašavati i odaziv je bio čudo', otkriva nam Riki.

Sve nam ilustrira i konkretnim brojkama.

'Prošle godine imali smo 60 tisuća kuna prometa, a 2019. završio sam s dva milijuna. Mjesec dana košta me 40 tisuća kuna, u što su uključene plaće četiri zaposlena radnika, režije te krediti... To je na razini godine pola milijuna kuna. Znate li koliko sam u minusu za godinu bez ulaganja, samo to', rezimira Riki, pokazujući nam Tri mudraca, novu kuću koja je prema kategorizaciji dobila četiri zvjezdice.