etno selo bez gostiju

Doživjeli turistički bum, a onda im korona ispraznila sokake: Pioniri seoskoga turizma u Karancu primili su se motike, optimizam ih ne napušta

19.04.2020 u 10:20

Bionic
Reading

Pandemija koronavirusa zaustavila ih je u pola projekata. Taman kad je doživjelo turistički bum etno selo Karanac u Baranji ušlo je u karantenu. Ključevi su u bravama seoskih gospodarstava, a turisti su iščezli s njihovih sokaka. U selu koje je zaslužno za procvat turizma u Baranji istodobno je moglo noćiti više od 200 gostiju. Kakva su očekivanja vlasnika seoskih gospodarstava na koja su dolazili strani turisti iz cijeloga svijeta i okreću li se drugim djelatnostima zbog koronakrize, otkrivaju u razgovoru za tportal

'Gladni nećemo ostati', sigurni su u to Denis Sklepić i Ričard Riki Apel, vlasnici seoskih gospodarstava u Karancu.

Iako se primarno bave turizmom, ni poljoprivreda im nije nepoznanica. Svaki ima svoj vrt, kokoši koje se slobodno šeću dvorištem, voćnjak...

'Ne možemo živjeti od poljoprivrede, ali imamo dovoljno za sebe, voća, povrća, jaja, mesa...', kratko će u razgovoru za tportal Denis Sklepić, a koji sa suprugom Gordanom slovi za pionira seoskog turizma u Baranji.

'Ove godine nismo izdali nijedan račun'

U posao su ušli prije dva desetljeća, a svoju priču u Karancu gradili su pet godina unaprijed. Od seoskog turizma isključivo žive posljednjih 15 godina. Imaju ukupno 21 krevet. Zbog pandemije koronavirusa u svijetu ove godine nisu izdali nijedan račun, dok je lani na njihovom gospodarstvu bilo oko 2000 američkih gostiju. Ugostili su oko 100 grupa, a u svakoj je bilo po 16 osoba. Za njih su profilirali i svoju ponudu.

'Radili smo isključivo s američkim gostima koji su nam dolazili. Nismo sigurni da će oni htjeti brzo uskočiti u avione kako bi došli na drugi kraj svijeta. Sve ovisi i o tome kako će se razvijati situacija kod njih. Za ovu godinu 100 posto izgubili smo goste', podvlači u razgovoru za tportal Sklepić.

Kako imaju više slobodnog vremena, više rade u vrtu i voćnjaku. O proizvodnji domaće hrane zasad ne razmišljaju iako im se po glavi vrzmaju različite ideje. Kreditno nisu zaduženi, pa im je to jedna briga manje.

'No nemamo prihoda jer smo svi zaposleni na seoskom gospodarstvu, na kojem sada nema turista. Tražili smo moratorij na mirovinsko i zdravstveno. Onim što uzgojimo možemo se prehraniti, pa gladni nećemo ostati. Ali ne znam što ćemo, velika je neizvjesnost', ozbiljan je uvijek nasmijani Sklepić.

Tražio se krevet više

U baranjskom selu u kojem je prema posljednjem popisu stanovništva manje od 1000 ljudi, ali više od 200 postelja, posljednjih godina obarali su turističke rekorde. Posebice u toplijim mjesecima, od proljeća do jeseni. Bilježili su overbookinge, odnosno sve je unaprijed bilo popunjeno. Tražio se doslovno slobodan krevet više.

'Bio sam pun do 10. lipnja. S ožujkom mi je trebala krenuti sezona. Kupili smo prošle godine i Villu Baranja, uredili 17 soba i trebali početi raditi. Ukupno imam 50 kreveta. Imao sam najave korporacijskih grupa za team buildinge. Sve je otkazano. I prazno. Kredit za Villu Baranja je, srećom, s odgodom plaćanja od dvije godine, ali je pola već prošlo', govori za tportal Ričard Riki Apel, vlasnik Tri mudraca u Karancu.

Ima četiri zaposlena radnika. Nikome nije dao otkaz jer je povukao državne poticaje.

'Nisam nikome dao otkaz. Ovako možemo izdržati dva mjeseca', govori Apel, dodajući da je kupio traktor, svinje, kokoši...

'Gladni ostati nećemo, a za drugo ne znam', kaže nam Apel. Sve će mu to ostati ako se i kada, govori, stvari pokrenu, kao hrana za restoran. No u pripremi je i rezervna opcija.

Karanac
  • PXL_101117_890
  • PXL_180313_5895134
  • PXL_180313_5895135
  • PXL_180313_5895139
  • PXL_250318_20134952
    +5
Karanac Izvor: Pixsell / Autor: Davor Javorovic/PIXSELL

'Ozbiljno smo se primili motike i krenuli u vrt. Zasijali smo i 2000 kvadrata krumpirom, pa ćemo vidjeti', govori te dodaje kako su u mjestu taman počeli djelovati kao zajednica, dogovarati se, krenuli u projekte, a onda je sve stalo.

Smatra ipak da bi se gosti stidljivo, kada se pokrenu stvari u turizmu, mogli prvo vraćati u manja i osamljenija mjesta, pa u tome vidi tračak nade.