Majke s kolicima, invalidi, biciklisti, stariji sugrađani, ali i svi oni kojima penjanje i spuštanje većim brojem stepenica predstavlja problem s veseljem su dočekali to da je ovoga ljeta konačno otvoren rekonstruiran i vrlo frekventan pothodnik između Utrine i Zapruđa.

Naime osim što više nisu bili u prašini ili izloženi pogibelji pri prelasku Avenije Dubrovnik, rekonstrukcija je uključivala gradnju četiri lifta koja bi im omogućila lakši dolazak do tramvaja, prelazak iz naselja u naselje, odlazak u školu i na tržnicu. Ali radost je bila kratkog vijeka jer su shvatili da nijedan od četiri lifta nije u funkciji.

Nekoliko mjeseci kasnije situacija je ista. Obnovljeni pothodnik u koji su postavljene kamere, što nije spriječilo 'umjetnike' da ostave svoj potpis, i dalje nema nijedan funkcionalni lift. U dva se nalaze kutije s nekakvim uputama i šarafima, a iznad jednog je netko iz protesta napisao 'do 1.4.??'.

'To je napisao netko, nezadovoljan valjda jer je sve trebalo proraditi do tada, a nije. Tek je negdje ljetos otvoren pothodnik, ali nijedan lift ne radi. Poseban problem to predstavlja starijim ljudima koji se otežano kreću, a ako se to ne riješi do zime, moglo bi biti i padova i lomova, kakvih je bilo i prije', pojašnjava nam Ivan Škreblin, pijanist kojeg smo zatekli kako svira u njemu.

Ivana se često može sresti u tom pothodniku jer, kako kaže, ima dobru akustiku. No više od akustike stanovnici Utrine i Zapruđa voljeli bi da im rade liftovi.

'Budu to sredili kad dođe nova lovica'

Gospođa Vinka u trećoj je životnoj dobi i bez štake nikamo ne može.

'Ma sramota. Što da kažem? Najprije su radovi jako dugo trajali i sad ovo... Nijedan lift ne radi. Tu ima puno starijih ljudi. Čovjek može biti tužan i ljut i pitati se kako je to moguće', kazala nam je.

Dok se teškim korakom uspinje strmim stepenicama, pozdravlja gospođu Mariju koja s kolicima za plac u jednoj ruci i oslanjajući se na štaku ide niz njih.

'Sramota. To je sve kaj mogu reći. Budu to sredili kad dođe nova lovica', ironično dobacuje u prolazu.

Uz nefunkcionalne liftove, u pothodniku je vidljiv nedostatak oznaka koje bi signalizirale kamo koji izlaz vodi.

'Snimajte, snimajte, napravili su disko, a liftovi ne rade. Tako Zagreb funkcionira. Lopovi!' uključila se jedna gospođa srednjih godina, odbijajući se fotografirati i predstaviti.

Aluzija na disko nije bila na svirku pijanista, koji je zvukovima Mozartove sonate br. 11 oplemenio prostor, već na postavljenu rasvjetu. Ona se, poput one na Željezničkom mostu, mijenja iz bijele u zelenu, iz crvene u plavu.

U Stenjevcu nisu prošli tehnički

Iako su radovi na rekonstrukciji pothodnika samo na dijelu koji je uključivao prilagodbu ulaza, odnosno gradnju okna za četiri lifta, bili procijenjeni na 4,5 milijuna kuna bez PDV-a, pristigle su dvije više ponude i prihvaćana je ona od 5,79 milijuna kuna bez PDV-a.

Zašto liftovi ne rade i zbog čega nema oznaka, pitali smo u Gradu, ali do zaključenja teksta odgovor nije stigao. No taj pothodnik nije jedini koji je dobio liftove, a da oni nisu u funkciji. Naime, kako je pisao Jutarnji list početkom rujna, i pothodnik Stenjevec između Gospodske i Samoborske ulice ima isti problem, a otvoren je u ožujku. Iz Grada su tada objasnili da još nije bio prošao tehnički pregled za dobivanje uporabne dozvole.

Rekonstrukcija u Zapruđu/Utrini dio je veće sanacije mreže pothodnika financiranih većim dijelom iz Kohezijskog fonda EU-a.

Podsjetimo, nakon godina obećanja i poništenih natječaja Zagreb je prije tri godine konačno krenuo u sanaciju niza pothodnika, od kojih je većina u takvom stanju da ih je bolje zaobići. Zahvaljujući sredstvima Kohezijskog fonda EU-a u visini od 56,1 milijun kuna, od čega 85 posto daje EU, a 15 posto Grad, planirana je rekonstrukcija osam pothodnika: Avenija Dubrovnik − Ulica SR Njemačke, Utrina – Zapruđe, Savski gaj, Siget, Trnsko, Sopot, Avenija Marina Držića − Folnegovićevo naselje, Ulica kneza Branimira − Ulica Divka Budaka te izrada projektno-tehničke dokumentacije za radove na pothodniku Avenija Marina Držića – petlja, Aleja grada Bologne – Prigornica (Cementara), Aleja Bologne – Gajnice, Aleja Bologne - Medpotoki, Vrapče – Oranice, Ulica kneza Branimira – Željezničar, Ulica kneza Branimira – Mlinar, Aleja Bologne – Vrapče (HŽ-ova stanica) i Zagrebačka cesta (Sesvete).

U ovom trenutku rekonstruirani su samo spomenuti u Zapruđu/Utrini i na raskršću SR Njemačke i Avenije Dubrovnik, odnosno Središću. I dok ondje manjka oznaka, svih šest liftova radi, ali i njihov je izgled narušen zbog onih koji, poput pasa, samo žvrljajući po zidovima, obilježavaju svoj teritorij.

Novi na listi za obnovu

U travnju su pak otvorene ponude za rekonstrukciju pothodnika u Sigetu, Sopotu, Trnskom i Savskom gaju. Tko je dobio poslove čija je procijenjena vrijednost 20,4 milijuna kuna bez PDV-a, iz Elektroničkog oglasnika javne nabave (EOJN) nije vidljivo.

Ono što je vidljivo to je da su ponude pristigle od triju tvrtki i da su one za svaki pothodnik bile više od onoga što je procijenio Grad. Tko je u konačnici dobio posao te kada se očekuje početak/završetak radova, pitali smo u Gradu, a njihov ćemo odgovor objaviti kada stigne.

Jasno je pak da je stanje u tim pothodnicima identično, a u nekima čak i gore nego prije pet godina, kad je tportal napravio inspekciju u njima. Dio rampi za invalide nije u funkciji, a one koje jesu - za njih trebate imati ključ. Ono što je od 2014. promijenjeno to je da su u nekima od njih postavljene vodilice za spuštanje bicikala i kolica. No to je u potpunosti zaobišlo Sopot/Središće, a u Sigetu vodilice ne postoje do izlaza na tramvaj.

U nekima nema signalizacije, u nekima je ona iz doba u kojem je kroz Novi Zagreb vozila linija 16, na Velesajmu je vesela priča koja datira iz sredine devedesetih, kada je rađena rekonstrukcija… U nekima su postavljena nova rasvjetna tijela i ofarban je strop, a ono što je zajedničko svima to je da su išarani, derutni i smrde po mokraći, što više govori o građanima, a ne o gradskoj vlasti.