Vijest o tome da je kineski milijarder Louis Ng Chi Sing za 8 milijuna eura krajem kolovoza kupio Château Gevrey-Chambertin i pripadajuće mu ugledne vinograde u regiji Bourgogne, jako je odjeknula u francuskoj javnosti. Naravno, ne toliko zbog samo visine investicije niti zbog relativno banalne činjenice da je srednjovjekovnu tvrđavu kupio stranac, već zbog nacionalnosti kupca te simboličke vrijednosti cijenjenog francuskog vinograda
Zahvaljujući prije svega gorljivoj stranci krajnje desnice, Nacionalnom frontu, kupoprodajna afera nakratko se pretvorila čak i u političko pitanje te je proglašena upravo 'simboličnom za opasnost koja prijeti nacionalnoj baštini'. No iza te poprilično varljive fasade o rasprodaji nacionalnih blaga i simbola, koja se voli širiti narodnom predajom, a koju dnevnik Les Échos u svom izvještaju pravično naziva 'fantazmom o Francuskoj - plijenu kineskih milijardera', nalazi se jedna posve drugačija ekonomska realnost. Naime, kineski kapital već posljednje tri godine, kako kroz imućne pojedince, tako i kroz multinacionalne kompanije, polgano ulazi u tzv. 'posvećeni' teren francuskih vinograda. Njihova prisutnost zasad je i dalje marginalna. Naime, među 8000 popisanih posjeda u vinskoj regiji, tek jedanaest ih je prodano Kinezima prošle godine, a ove godine oko petnaest. Uostalom, predsjednik Organa za upravljanje regijom Entre-deux-mers, Stéphane Defraine prigodno je izjavio: 'Posve smo spremni prihvatiti kupce koji svoje akvizicije plaćaju u gotovini, donose investicije i stvaraju radna mjesta.'
Regija oko Bordeauxa, podsjeća u se dijelu francuske javnosti koji prodaju Kinezima nije shvatio kao fatalni čin nacionalne izdaje, uvijek je kroz povijest spremno prihvaćala strane investitore, iz Belgije, Njemačke, Velike Britanije. Nije također zgorega podsjetiti, u svjetlu novih ekonomskih odnosa, da je Kina odnedavno postala prvi svjetski kupac vina iz regije Bordeaux s prometom od otprilike 70 milijuna boca godišnje i 650 milijuna eura te da su investicije u Francusku bile neizostavni korak.
Motivacije kineskih kupaca objašnjavaju se svakojako. S jedne strane, smatra se da je ulaganje u francuske vinograde siguran dugoročni potez, a kupljeni posjed nužno djeluje i kao prigodni simbol novostečenog socijalnog statusa. Stoga se uglavnom među kineskim kupcima traže poznati posjedi, kao što su oni koji u nazive nose primjerice oznaku regije Saint-Emilion. Aktualna praksa pokazuje da su se novi kineski vlasnici pokazali kao dobri investitori koji su zadržali visoku razinu tzv. 'Grands Vins de Bordeaux' te da su, posve očekivano, dobar dio proizvodnje orijentirali na kinesko tržište. Upravo zahvaljujući stasanju nove srednje klase, kultura vina u Kini, tvrdi se, u stalom je porastu, dok standardno, među imućnom klasom raste potražnja za buteljama najviše kategorije. Dnevnik Les Échos podsjeća da je još 1988. ministar poljoprivrede uspio blokirati ulazak Japanaca na posjed Romanée Conti te da se, unatoč jasnim ekonomskim parametrima današnjice, i dalje nužno radi o veoma senzibilnoj tematici.
