Treći put u samo četiri godine svijet balansira na rubu panike zbog naglog skoka cijena hrane, nakon teške suše u Sjedinjenim Državama i u ključnoj regiji Crnog mora.

'Razgovaram sa šefovima država i vlada o zaštiti od snažnih oscilacija na tržištima u obliku rezervi hrane za krizne slučajeve', objavio je Francois Hollande u utorak u govoru poljoprivrednicima u Rennesu.

'Predlažem da se primjenjuju mjere upravljanja tržištem i krizom kroz formiranje strateških zaliha', kazao je francuski predsjednik, ističući da je 'uvjeren u prednosti globalnog rješavanja ključnih problema poput sigurne opskrbe hranom'.

Francuska je prvi puta spomenula mogućnost stvaranja rezervi prošle godine, kada je obavljala predsjedateljsku dužnost u skupini 20 najvećih razvijenih i gospodarstava u razvoju G20. U konačnici je dogovor o zalihama hrane bio ograničen na zemlje kojima bi mogle najviše ustrebati, što tek treba provesti u djelo.

Teško je prognozirati hoće li Hollande ovaj puta imati više uspjeha u pokušajima da uvjeri Sjedinjene Države i europske zemlje da ponovo formiraju zalihe pšenice, ukinute prije nekoliko desetljeća. Druga je mogućnost ta da se poboljša koordinacija u korištenju postojećih državnih zaliha za rješavanje međunarodnih problema.

Francuski predsjednik nije precizirao koje bi prehrambene namirnice rezerve obuhvaćale i gdje bi mogle biti locirane.

Analitičari primjećuju da je Hollande pokrenuo inicijativu dan uoči objave ključnog američkog izvješća o urodu koje bi moglo potaknuti dužnosnike G20 na sazivanje hitnog sastanka.

Upozoravaju pritom na teškoće u upravljanju strateškim zalihama poljoprivrednih proizvoda budući da, za razliku od strateških zaliha nafte koje se mogu držati mjesecima ili godinama, primjerice zalihe pšenice zahtijevaju redovnu rotaciju, što komplicira proces i podiže troškove.

Britanska neprofitna organizacija Oxfam procijenila je da bi samo 105 milijuna tona rezervi pšenice bilo dovoljno da se 2007/2008. spriječi kriza cijena hrane. Trošak upravljanja tim rezervama iznosio bi milijardu i pol dolara, odnosno 10 dolara po 150 milijuna gladnih ljudi u svijetu koji su mogli biti nahranjeni.