Serres smatra da će se trgovci i distributeri brzo vratiti francuskom jeziku ako osjete kakav pad prometa. Primjerice, ne vidi smisla u tome da nacionalna kompanija koja upravlja željeznicama koristi smiješke (smileyje) u reklamama, ili da se umjesto 'boutique' koristi engleska riječ 'shop'. Tvrdi da na zidovima u gradu Toulouseu trenutačno ima više riječi na engleskom nego što ih je bilo na njemačkom za vrijeme okupacije.

Serres je član Francuske akademije kojoj je glavna zadaća upravo briga o jeziku. Britanski konzervativni dnevni list Daily Telegraph podsjetio je, slijedom poziva francuskog filozofa, na nekoliko poteza francuske vlade kojima se francuski jezik nastoji očuvati kao glavni modus komunikacije u obrazovanju, poslovanju i javnim službama. No ta ista vlada prije nekoliko mjeseci dopustila je da se na određenim sveučilištima (prije svega na ekonomskim studijima) dio predavanja održava na engleskom jeziku.

Dobro je poznato da je u velikim gradovima tzv. 'franglais' (kombinacija francuskog i engleskog) već davno ušao u dnevnu upotrebu, unatoč naporima Akademije da pronađe ekvivalente na francuskom za sveprisutne engleske riječi kao što su 'hashtag', 'email', 'supermodel'…

Engleski autor Stephen Clarke, koji živi u Parizu, odgovorio je Serresu da je besmisleno uspoređivati reklamne panoe današnjice (koji se mogu ignorirati) s nacističkim proglasima. Smatra da bi se, slijedeći logiku Serresa, jednako tako mogao zamijeniti naziv pizzerija u 'talijanski restoran koji prodaje vrući, okrugli kruh s nadjevima' te da bi se isti bojkot mogao primijeniti i na francuske nazive u inozemstvu.