Demanti Lidije Gajsi donosimo u cijelosti:

U članku N. Jarića Dauenhauera komentira se moj tekst objavljen na internetskoj stranici Cijepljenje.info 21. veljače 2015. i prenesen istog datuma na facebook stranici Cijepljenje - pravo izbora. Autor, uz pomoć dr. Bernarda Kaića iz HZJZ-a, bez navođenja poveznice na moj članak, odnosno bez mogućnosti da čitatelji odmah provjere njegove navode, moj tekst interpretira na netočan i nedopustivo subjektivan i pristran način. Osim toga neprimjerenim i nepristojnim izrazima vrijeđa moj stručni i osobni integritet.

Već u naslovu se kao apsolutna iznosi (moja) tvrdnja da cjepiva uzrokuju ospice. U mojem tekstu ne može se naći takva apsolutna i kategorična tvrdnja; ja navodim da se „može oboljeti i od cjepiva“. I za to podastirem dokaze dostupne preko poveznica na kraju teksta. Jedna od tih poveznica vodi na članak koji opisuje slučaj djeteta oboljelog od ospica uzrokovanih virusom iz netom primljenog cjepiva. Virus je izoliran i u izlučevinama djeteta, što znači da ga je ono dalje širilo. Riječ je o djetetu cijepljenom 2010. u Hrvatskoj, a jedan od autora članka u kojem je taj slučaj opisan upravo je dr. Bernard Kaić. Druga poveznica vodi na istraživanje koje je dokazalo postojanje cjepnog soja virusa u izlučevinama 14-oro od 16-oro testirane cijepljene djece i mladih ljudi. Dakle, dokazano je da se može oboljeti od cjepiva i to je znanstveno potvrđena činjenica. Kvalifikacija da se radi o „gluposti“ i „apsurdnoj ideji“ - kako se navodi dalje u članku N. Jarića Dauenhauera, neistinita je i predstavlja grubo dezinformiranje javnosti.

U sferu fantaziranja spada i Jarićeva izjava da Lidija Gajski „dovodi u pitanje informacije HZJZ-a, ali i svjetskih stručnjaka, prema kojima se epidemije šire među necijepljenima i potječu od necijepljenih“ i „naime vjeruje da su epidemije krenule upravo zahvaljujući cijepljenju“. Doista mi nije jasno odakle je N. Jarić „izvukao“ ove tvrdnje. Novinar koji se na profesionalan način bavi stručnim temama trebao bi pisati o meritumu stvari i oslanjati se na činjenice i točne navode nečijih izjava, a ne svoje paušalne pretpostavke o nečijim vjerovanjima, za koje nema nikakvih osnova, iznositi kao gotove tvrdnje.

Na isti način, ne znam odakle mu tvrdnja da „Gajski ne vjeruje u službene informacije HZJZ-a“, da sumnja da su „podaci stručnjaka dezinformacije“ i da „proziva Hrvatski zavod za javno zdravstvo za netransparentnost u informiranju javnosti o činjenicama vezanim uz epidemiju“. Namjera mog teksta nije bila prozivati i sumnjati, već samo postaviti pitanja. Jer u izvještaju o epidemiji ospica u Hrvatskoj objavljenom na stranicama HZJZ-a 5. veljače 2015. (http://hzjz.hr/priopcenje-za-javnost-o-ospicama-u-hrvatskoj-o-stanju-na-dan-5-veljace-2015-godine/) nije bilo potpunih informacija. Postavila sam pitanje jesu li u svih oboljelih ospice laboratorijski potvrđene jer u izvještaju stoji da je od 60 oboljelih „dio laboratorijski potvrđen, a dio bolesnika je još u obradi“.

Također me zanimalo koliko je oboljelih cijepljeno, a koliko nije jer se u izvještaju navodi samo da „velika većina bolesnika nije cijepljena protiv ospica“. Na dio mojih pitanja u Jarićevu je tekstu odgovoreno, no čemu rečenice „Gajski možda ne zna odgovore, mi znamo!“ i „ona ne zna ili ne želi znati“. Prvo, ni HZJZ nema sve odgovore (cjepni status tridesetoro oboljelih je nepoznat), a drugo - pa Gajski i pita zato što ne zna odgovore, i zato što ih želi doznati. I ne razumijem zašto se moja pitanja u Jarićevu članku smatraju „provokativnima“ i kvalificiraju kao tvrdnje i insinuacije, i još k tome kao besmislene („To što tvrdi Gajski je besmislica“, „besmislena insinuacija“). Zašto se N. Jarić i B. Kaić ljute što se postavljaju pitanja? Arogantan način na koji je intoniran Jarićev tekst i uvredljive kvalifikacije na račun onoga tko postavlja pitanja navode na zaključak da oni smatraju da ih je nedopustivo i nepristojno uopće postavljati. A to svjedoči o njihovu shvaćanju pojma rasprave, kulture dijaloga i javnoj odgovornosti stručnjaka i medija.

Sljedeća zlonamjerna laž kojom me N. Jarić etiketira jest – „poznata hrvatska antivakcinalistica“. Molila bih da se ta kvalifikacija objasni, odnosno potkrijepi citiranjem mojih izjava iz kojih je vidljivo da se protivim cijepljenju. Jamčim da se one nigdje ne mogu naći jer ja nikad nisam bila protiv cijepljenja, već se zalažem za njegovo preispitivanje, odnosno za slobodan izbor. Također je sasvim proizvoljna i neistinita tvrdnja da je moja „poznata agenda da je cijepljenje neučinkovito, a opasno“. Ja samo tražim znanstvene dokaze o učinkovitosti i sigurnosti vakcina, koje od nadležnih još uvijek nisam dobila.

Pri kraju teksta N. Jarić Dauenhauer navodi da „brojni svjetski stručnjaci ističu da bi ljudi koji šire strah od cijepljenja trebali preuzeti odgovornost za pad procijepljenosti i ponovno izbijanje epidemija ospica“. Ne spominje da brojni svjetski stručnjaci upozoravaju na slabu učinkovitost cjepiva, njihove štetne posljedice i neopravdanost zakonske obveze cijepljenja. I na neodgovornost onih stručnjaka i novinara koji neobjektivnim informiranjem potkopavaju povjerenje u zdravstveni sustav i na taj način ugrožavaju javno zdravlje.

Lidija Gajski, dr. med., spec. interne medicine