Krvavi metež teškog galipoljskog poraza u Prvom svjetskom ratu pomogao je u formiranju identiteta Australije i Novog Zelanda kao neovisnih država, a boraca koji su to platili svojim životima s velikim se poštovanjem sjećaju i sto godina poslije.
Više od 60 tisuća australskih i novozelandskih vojnika pridružilo se savezničkom iskrcavanju na poluotoku Galipolju 25. travnja 1915. s namjerom da izvojevaju brzu pobjedu.
Ali katastrofalno planirana operacija otvaranja Dardanela za savezničko brodovlje naišla je na žestoki odgovor turskih osmanskih branitelja i pretvorila se u krvoproliće.
Mnogi Galipolje smatraju temeljnim trenutkom za obje bivše britanske kolonije, koje su gorljivo htjele izgraditi ugled samostalnih zemalja. Bio je to prvi slučaj da su australski i novozelandski vojnici ratovali u tako velikom opsegu i sve su zadivili zajedništvom i hrabrošću. Zato se 25. travnja obilježava kao nacionalni praznik, Dan Anzaca (australskih i novozelandskih vojnih snaga), u obje države.
'Da, to je bio jedan od ključnih momenata u stvaranju nacionalnog identiteta, ali ostavio je strašne ožiljke', rekao je australski premijer Tony Abbott. ‘Galipolje je bilo vatreno krštenje naše nacije, a 8000 naših sunarodnjaka s tog krštenja nije se vratilo’, naglasio je.
Danas je akronim Anzac nacionalni simbol, a galipoljska legenda, koja katkad poprima i mitološke razmjere, temeljni je kamen moderne Australije i Novog Zelanda.
'Ta je legenda promijenila australsko društvo’, kaže Joan Beaumont s australskog nacionalnog sveučilišta. ‘To više nije priča o vojnicima, iako se njome i dalje odaje počast hrabrim muškarcima i ženama australskih snaga, danas su središnje vrijednosti Anzaca društvene - suosjećanje, izdržljivost, žrtva i zajedništvo’, dodaje.
‘U visoko materijaliziranom društvu Anzac ima važnu društvenu svrhu vrednovanja žrtvovanja, bilo da se radi o policajcima, civilnoj zaštiti, vatrogascima, svima koji se dobrovoljno izlažu riziku i opasnosti i osobni interes podređuju općem dobru’, dodaje Beaumont.
Australski povjesničar Brendan Nelson tvrdi da mladež i dalje pronalazi važnost u Danu Anzaca, ne zato jer ih opčinjava ludilo ratovanja nego jer im vrijednosti uklesane na Galipolju daje osjećaj što znači biti Australac. Ili Novozelanđanin. To su viteštvo, odanost i odvažnost, kaže Nelson.
U petak, na stogodišnjicu iskrcavanja, diljem Australije i Novog Zelanda održat će se svečanosti i komemoracije u sjećanje na vojnike, ne samo one iz Prvog svjetskog rata nego iz svih sukoba.
Tisuće Australaca i Novozelanđana otputovat će na lice mjesta, u Tursku, a interes je bio tolik da su se putnici morali izvlačiti lutrijom.
Ratni brodovi obiju zemalja bit će u petak pred Galipoljem, kao i kruzer Queen Elizabeth koji je prošli mjesec isplovio iz Sydneya s 11.500 makova, po jedan cvijet za svakog poginulog vojnika Anzaca (8000 Australaca i 3500 Novozelanđana). Među putnicima su i ljudi kojima su pradjedovi nestali u toj bitki.
Australski povjesničar Ashley Ekins zaključuje da galipoljska legenda ne blijedi. ‘Ima čak i neke zanesenosti u tome. Potiče ljude da idu na sva ta groblja i gledaju redove nadgrobnih spomenika Australaca i Novozelanđana pokopanih na drugom kraju svijeta zbog bitke koja na koncu nije imala gotovo nikakva utjecaja na ishod rata’.
