Prošloga tjedna rekli ste da je nepotrebna galama dignuta oko Zakona o životnim partnerstvima koji bi trebao biti upućen u proceduru do kraja godine.

Nisam to zapravo doživio kao galamu. Samo sam bio 'oduševljen' naslovom jedne dnevne novine koji je zaslužio Nobelovu nagradu za znanost. Naslov je poručivao da je Vlada prelomila da gayevi mogu biti roditelji. A što je to lezbijka koja je rodila dijete nego roditelj? Moramo objasniti građanima da je ovdje riječ o djeci partnera. Djeca koja su rođena u braku prije istospolne zajednice, ili na bilo koji drugi prirodni način. U slučaju kada dijete živi sa svojim roditeljem i njegovim partnerom ili njezinom partnericom, zakon definira prava i obaveze koje ima ta osoba s kojom dijete živi.

Znači, istospolni partneri s djecom će biti prepoznati kao obitelj? Hoće li to biti uneseno u Obiteljski zakon?

Neće ući u Obiteljski zakon jer uvažavamo stajalište da se kod obitelji radi o drugoj instituciji koja ima odvojenu tradiciju i društveni kontekst. No osim nazivlja brak i prava na posvajanje djece, na drugim razlikama kod istospolnih zajednica nećemo inzistirati. Ovim zakonom reguliramo postojeće stanje, ne uvodimo nikakve nove institute i mislim da je ovo pragmatičan kompromis koji je doličan demokratskom društvu. Mislim da većina građana podržava ovakav prijedlog.

Koja je dakle razlika između novog zakona u odnosu na postojeći Zakon o istospolnim zajednicama?

Velika. Reguliraju se zakonom sva pitanja istih prava koja sada postojala samo na papiru. Ta zajednica se utvrđivala kada bi bila potreba na sudu utvrditi zajedničku imovinu i slično, a ne u početku zasnivanja partnerstva.

Kako komentirate kritike tog zakona od pojedinih svećenika koji su upozoravali upravo na formulacije 'roditelja 1 i 2'?

Ne znam odakle im to, u prijedlogu toga nema.

Kako doživljavate društvo u Hrvatskoj, jesu li građani dovoljno zreli da poštuju različitosti i ljudska prava svih građana?

U svim državama to je test društva - poštivanje manjinskih prava. Svi se mi u jednom trenutku nađemo u nekakvoj manjini i očekujemo od većine da nam prizna nekakva posebna prava.

Ima li trenutak dovršavanja zakona ikakve veze s inicijativom 'U ime obitelji' i referendumom o braku?

Nema. Da nešto razjasnimo. Po meni je zahtjev za referendum ove vrste bio besmislen jer nitko nije najavljivao da će napraviti nešto što je u suprotnosti s inicijativom, dakle nitko nije imao namjeru predložiti da brak bude nešto drugo nego zajednica muškarca i žene. Bilo kakav ishod vezan za referendum neće utjecati na ovaj zakon.

Kako zamišljate da će izgledati sklapanje životnog partnerstva?

Doći će dvije osobe pred nadležnu instituciju, tamo će ih pitati što ih treba pitati, one će odgovoriti što misle da trebaju odgovoriti i partnerstvo će biti sklopljeno. Nemam potrebu drukčije ih zamišljati, to će za njih biti veliki dan kao što je za nekoga vjenčanje, obrana diplome i slično. Oni će tu svoju ljubav okruniti na način da će sklopiti životno partnerstvo i da će ih država priznati kao par. A kako će živjeti i dokad će biti zajedno, to je njihova stvar.

Jesu li homoseksualne udruge zadovoljne ovim rješenjem?

Morate pitati njih. Koliko je meni poznato kroz rad u radnoj skupini, jedan dio jest, drugi dio nije. Jedan dio se zalaže da se u potpunosti izjednače s bračnom zajednicom i da uopće nema posebnog zakona.

Mislite li da bi se to rješenje uopće moglo razmatrati i kada?

Ne mislim o tome.

Što se tiče posvajanja djece…

To nije pitanje za ministra uprave.

Ali koje je vaše osobno mišljenje, biste li se složili s time da homoseksualni partneri posvajaju djecu?

Kada bi u saborsku raspravu došao takav amandman na koji bi se Vlada morala očitovati, tada biste mogli čuti moj odgovor na to pitanje. Ali ako me pitate što bih rekao da nisam ministar, tada vas vjerojatno mišljenje jednog matematičara ne bi zanimalo.

Možda i bi…

Sumnjam…