Pad Berlinskog zida 1989. godine označio je početak raspada najmanje triju nadnacionalnih zajednica, koji traje praktički do današnjih dana. Tamo gdje su nekad postojali Sovjetski Savez, Čehoslovačka i Jugoslavija, danas stoje čak 23 države – odnosno 26, ako uračunamo 'polovično' priznatu Republiku Kosovo (nije punopravna članica UN-a) te Južnu Osetiju i Abhaziju čiju nezavisnost priznaju Rusija, Venecuela, Nikaragva te neki pacifički otočići.

Unatoč globalizaciji i rušenju granica, UN danas priznaje 20-ak država više nego 80-ih godina prošlog stoljeća.

Najnovija članica Ujedinjenih naroda je Južni Sudan (formalno nezavisan od lipnja 2011. godine). To je uglavnom ruralna, kontinentalna afrička zemlja odvojena od Republike Sudan u strahovitom ratu koji još nije završio. U Južnom Sudanu živi oko osam milijuna ljudi, službeni jezik je engleski, a glavni grad zasad je Juba

Istočno od dvaju Sudana, na tzv. Rogu Afrike, smještena je Etiopija, od koje se 1993. godine odcijepila Eritreja. I taj konflikt završio je u ratu u kojem su izginuli deseci tisuća ljudi. Za ubijanje su potrošene stotine milijuna dolara, a danas se obje države ubrajaju među najsiromašnije na svijetu.

Druga najmlađa država svijeta jest hrvatska susjeda Crna Gora koja je 2006. godine dokinula postjugoslavensku uniju sa Srbijom.

Slijedi Timor Leste, odnosno Istočni Timor - djelić indonezijskog arhipelaga koji se otcijepio 2002. godine, također u ratu. Glavni grad je Dili sa oko 200 tisuća stanovnika i velikim spolnim disbalansom jer su ga preplavili muškarci iz svih krajeva zemlje u potrazi za poslom. Istočni Timor tek treba dokazati da je funkcionalna državica, jer se nasilje nastavilo i nakon povlačenja indonezijskih trupa, pa je i danas osuđen na tutorstvo UN-a, uz per capita BDP malo veći od bosanskohercegovačkog.

Od svih relativno novonastalih država, samo manji broj ulazi u klub prosperitetnih: prednjače Slovenija i Češka, dok Rusija (koja je samo uvjetno nova država jer je, kao i Srbija, na političkoj karti suvremenog svijeta postojala i prije ulaska u komunističku tvorevinu) vraća reputaciju jedne od najmoćnijih svjetskih sila. No mjereni životni standard većine njezinih stanovnika još uvijek je neusporedivo niži od mnogih zemalja zapadne Europe.

Među državama zbog kojih bi se uskoro mogli prekrajati svjetski atlasi jest Palestina, koju su priznale čak 193 članice UN-a (duplo više od Kosova), dok mnoge druge prave pritisak na Izrael da popusti, preda dio teritorija na koji polaže pravo i okonča polustoljetni rat na Bliskom istoku. Nove punopravne države možda bi mogle izniknuti i na području današnje Somalije: službena vlast već dva desetljeća ne kontrolira većinu svojih teritorija, a među najmoćnijim paradržavama koje su nastale na razvalinama te prostrane države ističu se Somaliland i Puntland. Bez dijela teritorija mogao bi ostati i Mali na sjeverozapadu Afrike. Nakon ovogodišnje pobune Tuarega u saharskom dijelu zemlje, samoproglašena je Nezavisna Država Azawad koja svojom prijestolnicom želi učiniti prastari grad Timbaktu.