'U svoje i u ime sviju ovdje okupljenih moram priznati da mi je točno neugodno što pred javnošću i medijima ovako, organizirano prosvjedujemo, dok je 375 tisuća ljudi na ulici nezaposleno. Međutim, unaprijed znajući kako bi to moglo izgledati, jednostavno smo prisiljeni reagirati na nevjerojatan ispad gospodina Linića i ministarstva kojem je na čelu. Radi se o potpunom oglušivanju na prijedloge Ministarstva kulture, pa čak i predsjednika Ive Josipovića i moramo krenuti očito i mi na ulicu ako želimo spasiti hrvatsku glazbenu scenu', rekao je ogorčeni Paolo Sfeci, utemeljitelj Hrvatske glazbene unije i bubnjar najvećih hrvatskih bendova – od Azre do Parnog valjka
Može se očekivati da će glazbenike zbog ovakvog istupa u javnosti radnici, primjerice Diokija ili Kamenskog, vrlo vjerojatno na prvu gledati s podsmijehom, nevjericom ili čak animozitetom. Prva će im pomisao biti da 'napirlitani' estradnjaci opet stvaraju nekakav cirkus oko sebe, ali ako samo malo promislimo, 'davljenje' glazbene scene ne ugrožava samo glazbenike. Ugrožava kvalitetu
života i njihovih obitelji, a ako znamo da je u HGU učlanjeno oko pet tisuća glazbenika, govorimo o brojci od 20 tisuća ljudi. Problem je, podsjetimo, nastao zbog izdvajanja glazbenika od ostalih pravaca umjetnosti po visini poreza koji plaćaju na ulaznice za koncerte, za razliku od kinoulaznica, primjerice, ili onih za kazalište. Vlada se složila s Ministarstvom kulture da se kinooperaterima, kazalištima i glazbenicima PDV odredi po uzoru na ostatak EU-a, a to je od pet do sedam posto. Složili se jesu, ali samo djelomično.
Film i kazalište iz Ministarstva financija pustili su da rade pod petpostotnim davanjima, dok je glazbene koncerte to ministarstvo odlučilo strpati u najviši red poreznih obveznika i od svakih 100 kuna država će uzimati 25. Ali ni to nije sve jer raznim davanjima, prirezima i sličnim doskočicama država od glazbenika uspijeva uzeti čak 60 kuna od svakih 100. 'A ni tu nije kraj jer, kada država uzme svoje, onda od onih 40 što mi je preostalo ja moram platiti rasvjetu, razglas, klub, disko, dvoranu ili neki drugi prostor i, naravno, muzičare koji sviraju sa mnom. Reći ću samo, i to je iskreno, nemam što kriti, moja je protekla godina jedna velika debela financijska nula', rekao je za tportal Goran Karan
Svi naši susjedi, kao i mi, žele biti domaćini i svojim, ali i međunarodnim glazbenim zvijezdama. Velike koncertne atrakcije koje jednostavno moramo imati da bi silne arene izgrađene po zemlji bile isplative, kao što su Metallica, AC/DC ili Motörhead, Madonna, Lady Gaga ili Rihanna, ili pak indie snage poput Lykke Li, Röyksopp, Lamb, u Hrvatsku će brzo prestati dolaziti jer jednostavno nemaju zašto, a svirajući u Austriji, Sloveniji ili BiH ionako su zadovoljili i hrvatske fanove, a uz zaradu, to im je itekako važno.
Drugim riječima, gospodin Slavko Linić vlastoručno će uspjeti upropastiti glazbenu scenu u RH, optužuju ga odreda svi koji su bili prisutni na prosvjedu, od Kawasaki 3P-a do Tereze Kesovije (koja je, usput, bila tri puta glasniji prosvjednik od njih).
'Ulazimo uskoro u Europu. Ako ne sjednemo za stol i porazgovaramo, nego s ovakvim zakonom uđemo u EU, gdje više nema nama tako dragih revizija zakona, onda smo sami sebi potpisali smrtnu presudu ili bar profesionalnu, a zakinut ćemo i Hrvate za koncertna događanja. I zato ovim putem otvoreno pitam: Zašto nas pokušavate utopiti, gospodine Liniću?' zaključio je Paolo Sfeci.
Dok su glazbenici davali izjave u Vintage Industrial Baru, gdje je prosvjed i održan, Jurica Pađen, u Hendrixovom stilu, baš kao i on na Woodstocku, odsvirao je u punoj koncertnoj prostoriji kluba, distorziranu i 'polomljenu' ,Lijepu našu', što je zvučalo kao prava apokaliptična elegija hrvatskoj glazbenoj sceni i industriji koja je, uvjereni su glazbenici, ako se ovo ne izmijeni, osuđena na smrt.
