Ministar državne imovine Goran Marić objavio je post na Facebooku u kojem je nahvalio atmosferu na utakmici Europskog prvenstva u rukometu između Hrvatske i Norveške u zagrebačkoj Areni te poručio da je to Hrvatska kakvu želi vidjeti svugdje, a ne samo u dvoranama
'To je Hrvatska koja ima i glavu i srce', napisao je nadahnuti ministar i u istom tonu nastavio poručivši da je to Hrvatska 'koja je spremna, sposobna, svjesna, pristojna, učinkovita, galantna, bontonska i civilizirana, slična, sinonimna sebi samoj'.
'Bio sam na utakmici koja je bila svečanost, koja je bila sportski i kulturni događaj! Susret i događaj koji ima atribut europskog, bio je upravo lijepi, veličanstveni događaj zahvaljujući susretu i dodiru igrača i publike. Publika je sve vidjela, sve doživjela, sve nagradila: i igru, i odnos igrača međusobno i odnos prema protivniku, prema europskom prefiksu večeri…', oduševljen je Marić.
Ministar je pohvalio i svečanu tišinu za vrijeme intoniranja suparničke nacionalne himne.
'Bravo za ovaj doživljaj, za ovu školu, za ove poruke nama u publici, Hrvatskoj, dalekoj Skandinaviji, Europi…', nastavio je nizati pohvale Marić.
Potom je odaslao i posebno hvala za poruke velikom dijelu mlade publike u Areni, od četiri pa do 24 godine.
'Oni su sinoć u Areni imali što vidjeti, naučiti! Nije to bila igra, bio je to istinski let hrvatskih sokolova. Tu sliku je moćno potvrdilo gromoglasno bodrenje srcem i pjesmom 'Zovi samo zovi, svi će sokolovi'…', napisao je ministar državne imovine na Facebooku.
U tom je trenutku, priznao je, osjetio nelagodu 'zbog neprikladna, inverzna i neprimjerena' naziva kauboji za hrvatske rukometaše.
'To je kao kad bismo ih nazivali Indijanci. Jednostavno, sokolovi imaju drugu školu, drugu narav, drugo oružje: letjeti na parketu Arene, nadletjeti, nadvisiti sebe, nadvisiti očekivanja, nadvisiti suparnika do pobjede. A nama u Areni, i čitavoj Hrvatskoj, prirediti doživljaj. I probuditi iskrenu želju: da se ista škola, ista kultura prenese iz Arene na nogometne travnjake, tribine i sva gledališta. I ne samo tamo…', zaključio je Marić.