Ne, ne, nije to što mislite, ako kliknete play na videu koji se nalazi na dnu teksta, već će vam od prve sekunde biti jasno da je ime ovog benda samo trik, zamka za naivne, jer pjesma o nečemu toliko eklatantno materijalnom kao što je automobil svjetovna je koliko se to uopće može biti.

Onda opet, s druge strane, ako pogledamo do kojih nepojmljivih razina svjetovnosti doseže moderna pop glazba, kako diskretno i podlo i u pogrešnom smjeru pomiče granice banalnosti, ukusa i zabavnosti, u ovom nevinom hitiću moglo bi biti više duhovnog nego u cijelim diskografijama mnogih izvođača koji prodaju ploče u platinastim nakladama, vješto i zavodljivo pomiču bokove i svoje savršene blještave osmijehe ne čuvaju za sebe nego ih u svakoj zgodi dijele s televizijskim kamerama.

Ja o automobilima ne znam baš ništa. Svijet oktana nikada me nije privlačio. Razlikujem neke osnovne modele određenih proizvođača, znam razliku između dizela i benzinca i na prvi pogled mogu ocijeniti ima li određeni automobil troja, četvora ili petora vrata.

Vještina vrijedna divljenja, zbilja. Vozački ispit sam položio, ali vozio nisam nikada. Ne zato što nisam imao što, već zato što nisam imao afiniteta. Ni potrebe, ni volje, ni želje. Nije to moj žanr, davno sam odlučio.

Rijetko požalim zbog toga, bicikl, noge i javni prijevoz sasvim su mi dovoljni za svakodnevni život, ali ponekad, samo ponekad, kada u proljeće čujem neku ovakvu pjesmu poželim da mogu jednostavno sjesti u svoja vlastita kola i odvesti se negdje daleko, bez obzira gdje, to je najmanje važno; poželim da nikome ne moram polagati račune i da samo odem, da se vozimo, moj a-u-t-o-m-o-b-i-l i ja i da konačno doživim i sam taj romantični trenutak duhovnog sjedinjenja čovjeka i stroja o kojemu sam pročitao u desecima knjiga i o kojemu sam čuo stotine pjesama.

Kada to čujem opjevano na ovaj način, stvarno se čini kao da nema jednostavnije stvari na svijetu, samo otvoriti vrata, sjesti za volan, okrenuti ključ, ubaciti u prvu i raditi sve one radnje koje sam već zaboravio, a koje vas vode do toga da klizite cestom i osjećate slobodu, osjećate oslobođenje od svega osim od sebe sama. Osjećaj je vjerojatno neprocjenjiv kako bi to rekli u reklami, ali dosta je velika šteta što ga ja vjerojatno nikada neću osjetiti.

No, barem mi ostaje ova pjesma. Meni je i to dovoljno. Treba slaviti male stvari i sitna zadovoljstva, a svaka od 175 sekundi ove poletne skladbe to čini na potpuno neodoljiv način.