Nakon što je u utorak navečer na internetu objavljen (nepotpuni) registar hrvatskih branitelja, policija i MORH su najavili istragu i kaznene prijave protiv nepoznatih osoba koje su objavile registar. Imaju li istražni organi uopće ikakve šanse doći do osoba koje su objavile registar, pitali smo Lucijana Carića, uglednog stručnjaka za zaštitu računalnih sustava i podataka
S obzirom na to da su podaci iz registra branitelja objavljeni na serveru američke hosting tvrtke InvisiHosting, čijim se upravo uslugama koriste oni koji anonimno žele objaviti nešto na webu, pitali smo Carića koja je procedura kojom hrvatske vlasti mogu zatražiti podatke o onima koji su objavili registar?
'Policija može nekakve podatke tražiti od policija drugih zemalja, ali teško da ih može tražiti od institucija koje su specijalizirane za prikrivanje identiteta. Za takvo što u SAD-u je potreban sudski nalog američkog suda. A sve i da policija dođe do podataka o tome tko je zakupio hosting, to ne mora ništa značiti. Bilo tko je mogao otvoriti account kod InvisiHostinga i dati pristupne podatke trećoj osobi. Isto tako, pristupni podaci accountu mogli bi biti javno dostupni svima. Eventualno bi se nekim tehničkim metodama moglo gledati tko pristupa tim serverima, ali i tu postoji vrlo velika mogućnost očuvanja privatnosti’, rekao je Carić za tportal i dodao da se, prema njegovim saznanjima, ne radi o integralnom registru branitelja.
'Jedino je ipak sigurno, pukla je barijera. Kad jednom duha pustite iz boce, gotovo je. To više nisu privatni podaci, oni su neporecivo kompromitirani', smatra Carić.
No, Carić misli da je vrlo nevjerojatno da će hrvatski organi gonjenja uspjeti doći do osoba koje su objavile registar branitelja.
'Generalno gledajući, ako ste u toj sferi informatičkog kriminala, bez obzira na činjenicu da je u ovom slučaju to društveno korisno djelo usporedivo s onim što je napravila Ankica Lepej, šansa da budete uhvaćeni je znatno manja nego u bilo kojoj drugoj vrsti kriminaliteta. Ne znam samo zašto nisu stavili sve podatke na stranicu Wikileaks, koja je namijenjena baš zviždačima. Oni nikad ne odaju izvore i tu nitko ne može ništa', dodaje Carić.
No, u prvi plan zbog ove afere izbija i način na koji MORH čuva zakonom zaštićene podatke.
'Ako je istina ono što je objavljeno u jednim novinama, da je podatke netko na USB sticku iznio iz MORH-a, onda to znači da nemaju ama baš nikakve zaštite. To je smiješno, pa ti podaci ne bi trebali biti otvoreni, nego enkriptirani, valjda u MORH-u znaju nešto o tome', smatra Carić.
'Loše je da je cijela stvar izvedena ovako jer će sad država ilegalnom, ali korisnom akcijom zaštititi svoju nesposobnost i kukavičluk te sve prebaciti na nekog trećeg. Ali ponavljam, šansa da se te osobe otkriju je minimalna. Istraga će otvoriti više poraznih podataka o MORH-u i državi nego o onima koji su objavili registar', rekao nam je Carić.
