Gradonačelniče Rukavina, molim vas da me vratite u moju kuću u Grižanama. Želim svoju sobu i svoj krevet. Imam 82 godine i imam pravo još malo poživjeti i onda umrijeti u svome domu – tim vapajem prepunim gorčine, straha i nezadovoljstva onime što ju je snašlo zbog odnosa crikveničkog gradonačelnika Damira Rukavine prema njoj dočekala je novinare Novog lista u Domu za starije i nemoćne osobe u Lokvama 82-godišnja Bribirka Nevenka Antonić.

Smještena u malu sobicu od tri četvorna metra u plaču nam je ispričala svoju tešku životnu situaciju koja je započela prije pola godine kad je umro njen suprug, 92-godišnji Mladen Antonić s kojim je godinama vodila konobu Vagabund na Ličkom polju.

Nakon njegove smrti, iako ni dotad nisu bili pretjerano zadovoljni brigom obitelji Rukavina o njima, naizgled spasonosno rješenje postalo je noćna mora. Antonići su, naime, u smiraj života, svjesni vlastite onemoćalosti i nemogućnosti da se sami brinu za sebe 30. listopada 2008. godine sa svojim dotadašnjim dobrim znancima, Jasminkom i Damirom Rukavinom, HDZ-ovim crikveničkim gradonačelnikom, potpisali ugovor o doživotnom uzdržavanju.

Po tom Ugovoru obje strane imaju svoja prava i obveze koje je najlakše i najpreciznije svesti na to da Antonići, dok su živi, od obitelji Rukavina dobivaju svu pomoć, njegu i brigu, a kad umru, Rukavine automatski dobivaju njihovu imovinu.

Umjesto da starost proživi u sigurnosti svoje kuće i uživa brigu osoba kojima je s mužem prepustila svu imovinu, Nevenka Antonić smještena je u Domu u Lokvama s dementnim, nepokretnim i mentalno ograničenim starijim osobama. Njoj poslovna sposobnost nije oduzeta, ne prima, kaže odgovorna osoba u domu Nevenka Matić, nikakvu terapiju osim tableta za spavanje.

'Ovdje ju je, 28. lipnja ove godine, doveo Damir Rukavina, crikvenički gradonačelnik. Ona baš, moram to priznati, nije htjela ostati u Domu i to je vrlo otvoreno dala do znanja. Ipak, nije imala druge mogućnosti i sad je kod nas već dva i pol mjeseca, kaže Nevenka Matić.

Gradonačelnik Rukavina, uvjeren kako je objava ove priče početak kampanje SDP-a protiv njega za lokalne izbore, kaže da je smještajem u Dom u Lokvama ispunio sve obveze koje ima prema Nevenki Antonić.

'Ona u Domu ima tople obroke, pere joj se roba, na čistom je i sigurnom, a ima i medicinsku pomoć. Nije njoj loše. Smještajem u Domu, upravo zbog toga što joj je omogućeno sve što sam pobrojao, ja sam ispunio sve svoje obveze prema njoj iz Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2008. godine, kaže Rukavina.

Nevenka Antonić, nesretna, tužna, s osjećajem da je izdana, kaže da Rukavina, otkad je tu na prevaru dovedena, ne pokazuje najmanji interes ni za njene sitne potrebe.

'Nemam nikakvu robu i hladno mi je. Samo su me jednog dana izbacili iz moje kuće i tu doveli tako da ništa svoje nisam ni uspjela ponijeti. Dođu mi nećakinje, pobrinu se donijeti što mi treba. Gradonačelnik Rukavina samo ponekad nazove sestre da pita za mene. Ja s njime nisam u prilici razgovarati, a želim ga pitati: gradonačelniče, Damire, pa dogovorili smo se da ćeš do moje smrti brinuti o meni.

Zato ti i pripada sva moja imovina. Zašto si me stavio u Dom, tako daleko od moje kuće. Nesretna sam, Damire, jako sam nesretna. Nisam to zaslužila. Želim se vratiti kući i želim poništiti ugovor. Ovo se nismo dogovorili, kaže Nevenka Antonić u poruci koju preko našeg lista šalje gradonačelniku i prijatelju Rukavini s kojim nije u mogućnosti razgovarati kad joj se ne javlja.

'Rukavine su prekršile Ugovor, kaže Nevenka Antonić. U drugom članku Ugovora Nevenka i Mladen Antonić kao primatelji uzdržavanja od obitelji Rukavina obvezuju se da nakon svoje smrti kao naknadu za primljeno uzdržavanje crikveničkom gradonačelniku i njegovoj ženi ostavljaju određene nekretnine koje se nalaze u nekoliko z.k. uložaka. Među tim nekretninama po svemu sudeći najvrednija je prekrasna stara obiteljska kuća u Grižanama koja se sastoji od velikog prizemlja i kata te je idealna za bavljenje obiteljskim, seoskim turizmom.

Nevenka i Mladen Antonić obitelji Rukavina dozvoljavaju da nakon njihove smrti, temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz 2008. godine, ishodi uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama u svoje ime i vlasništvo', napisano je u Ugovoru, piše Novi list

Međutim, 27. travnja 2012. godine, nedugo nakon što je u 92. godini preminuo njen muž Mladen Antonić, Nevenka Antonić potpisala je izjavu kojom Jasminki i Damiru Rukavini, obzirom da se sva nepokretna imovina vodila na njegovom imenu, dozvoljava bez svakog daljnjeg pitanja da se uknjiže na svim nekretninama, uz zabilježbu doživotnog uživanja u njenu korist na obiteljskoj kući u Grižanama.

Prema toj izjavi, Rukavine su se dobile pravo upisati, iako tako nije bilo predviđeno Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, kao vlasnici nekretnina unatoč tome što je Nevenka Antonić i dalje živa. I već dva mjeseca nakon što su dobili to pravo, Rukavine su Nevenku Antonić iz njene kuće – ustvari, ne više njene – smjestile u Dom!

Gradonačelnik Rukavina kaže da je tetu Nevenku, kako je on zove, jednostavno morao smjestiti u Dom. Nije, kaže, imao izbora. On kao gradonačelnik radi po cijele dane i nema dovoljno vremena i mogućnosti brinuti se o teti Nevenki koliko bi to trebalo.

'Dobili smo i preporuku njene liječnice da je smjestimo u Dom, gdje će dobiti svu potrebnu skrb. Kada nađem osobu koja će o njoj moći skrbiti koliko je potrebno, planiram je vratiti u njenu kuću. Do tada, međutim, ona mora biti u Domu u Lokvama', kaže gradonačelnik Rukavina koji tvrdi kako je Nevenki Antonić određeno vrijeme plaćao jednu osobu da nekoliko sati dnevno provede uz nju brinući se da bude nahranjena i u čistom.