Objasnila je da je transrodna osoba ona kojoj se rodni identitet ne poklapa s biološkim spolom.

- Od druge do negdje treće godine dijete, ako je riječ o curici, bira aktivnosti koje su tipične za dječake, igračke, preferira igre za dječake, kazala je Grubić na HRT-u.

Ističe da postoji razlika među djecom. Naime, neki će se izjasniti, izboriti za sebe da ne žele nositi haljinice, ali ističe da djeca još u ranoj dobi nisu svjesna o različitosti svog roda.

- Također, postoje djeca koja su sramežljiva i koja se sjećaju da su se u vrtićkoj dobi htjeli igrati s dječacima, ali se nisu usudili, rekla je. Počinje izazivati stres uz to da se ne osjećaš dobro u ovom rodu koji ti je dodijeljen rođenjem i postepeno taj stres postaje sve veći, izaziva patnju, izjavila je.

Kaže da je patnja i nesigurnost s dobi sve više i više izražena te da se tada javljaju anksioznost, depresivnost i suicidalnost.

- Najčešće dolaze kod nas djeca zbog anksiozno-depresivnih problema, rekla je.

Kaže da djeca koja dođu kod nje su već bila kod dječjih psihijatara.

- Ovi koji dođu kod mene su već oni za koje stručnjaci sumnjanju da imaju rodnu disforiju. Oni koji dođu kad dođu kod mene, odnosno psihijatara, otprilike jedna trećina djece nije transrodna, rekla je.

Ističe da od 2015. godine postoji lista stručnjaka koje je imenovalo Ministarstvo zdravlja, koja brine o transrodnim osobama i djeci. Dodaje da je sigurno da postoji veći broj tranzicije spola zbog same organizacije da mogu negdje potražiti pomoć, ali i tolerancije.

- Transdjevojke, koje su biološki dečki, kasnije se javljaju. Treba im puno više vremena da izađu, za razliku od transdečkiju, objasnila je. 

"Transrodnost nije bolest"

Potrebno je imati edukacije, kaže, za roditelje, za djecu, da shvate o čemu se radi, kako se to radi.

- Ako se djeci ne dopusti tranzicija u adolescenciji u tom razdoblju, trideset do pedeset posto pokuša samoubojstvo. 

Istraživanja, kaže, pokazuju da anksioznost, depresivnost šest puta češća, a suicidalnost četiri puta češća. 

Na pitanje je li transrodnost bolest, odgovara: 

- Transrodnost nije bolest. Tretira se kod psihologa i psihijatara zato što zbog transrodnosti imaju patnju, a ne zato što bi transrodnost bila psihička bolest, objasnila je. Objasnila je kako ide protokol promjene spola. 

- Moraju najmanje godinu dana biti kod psihologa ili psihijatra. Nakon tih godinu dana idu kod drugog stručnjaka i ako oba stručnjaka potvrde da se radi o transrodnosti, onda ih se može uputiti na hormonalnu terapiju, pojasnila je.

U dječjoj dobi se ne čini kirurški dio, ali djeca mogu ići na hormonalnu terapiju, kaže. 

- Velik dio skrbi je pokriven HZZO-om, jedino što kod nas operacija se ne radi ovdje, rekla je.