Hajduk potresa velika financijska kriza i pitanje je kako će Splićani u ovim uvjetima preživjeti do kraja sezone. Svaki dan prijeti im stečaj, koji izbjegavaju jedino umješnošću nekolicine pravnika koji vode klupske sporove na sudovima i arbitražama, te žalbama i odgodama kupuju vrijeme.

No i tome će jednoga dana doći kraj, ne može se dovijeka odgađati plaćanje dugova. I ma koliko se predsjednik Hrvoje Maleš trudio srezati troškove, problemi se gomilaju na drugoj, na prihodovnoj strani. Sponzora više gotovo da i nema, nema ni prihoda od prodanih ulaznica jer više nema ni velikih i atraktivnih utakmica, nema ni prihoda od prodaje igrača, jer tko bi skupo platio igrače Hajduka, kad ih uz malo strpljenja i umješnosti može dobiti u bescjenje.

Dugovi se gomilaju iz mjeseca u mjesec, a najviše se duguje igračima. Logično, oni i onako imaju najveće ugovore. No oni koji imaju najviše, najlakše će i prebroditi krizu i kašnjenje plaća. S mjesečnim prihodom od 30.000 kuna, lako se može prebroditi slijedećih nekoliko mjeseci.

No što je s najmlađima, koji primaju stipendije od 1.600 – 3.200 kuna mjesečno ili zaposlenicima u radnoj zajednici, koji nisu vidjeli plaće od prošle godine, a rade za 4-5.000 kuna. Kako da oni prežive u ova recesijska vremena? I čemu da se nadaju slijedeće sezone, kad rješenja nema na pomolu?

Kao jedina rješenja izlaska iz krize nameću se stečaj ili prodaja gradskih dionica privatnom ulagaču, koji bi tako postao većinski vlasnik kluba i pomogao mu financijski. I dok prva varijanta ne odgovara navijačima, jer bi klub zbog stečaja skliznuo u najniži rang natjecanja, drugi scenarij ne odgovara gradonačelniku Željku Kerumu, koji je po funkciji i predstavnik.