Nakon što je dovršio Halo 3, Bungie se 2007. godine podijelio u dva manja teama. Jedan od njih preuzeo je razvoj prequela Halou 3 pod imenom 'Halo 3: ODST', a drugi razvoj Halo: Reach-a, prequela cijelom serijalu. Gladano kroz kronologiju priče, posljednji Halo tako smo zaigrali 2007. godine (Halo 3), a njen izravni nasljednik upravo je Halo 4 kojim ćemo se pozabaviti u današnjoj recenziji.

Halo 4 prva je igra na kojoj radi potpuno novi studio, 343 Industries, naravno, ne računamo li nadgledanje razvoja remakea Combat Evolveda iz prošle godine. Nakon što je objavljeno da Bungie odlazi iz franšize koju je stvario, mnogi su, uključujući i autora ovih redaka, bili iznimno skeptični. Zabrinutost je potencirala i informacija da će na razvoju igre raditi upravo 343 Industries, studio koji iza sebe nema ni jednu jedinu igru.

Ipak, ne samo da se sve naše bojazni nisu ispunile nego se radi o možda i najboljoj igri u cijelom serijalu. Da, dobro ste čuli.

Halo 4 zapravo je prvi dio potpuno nove trilogije pod nazivom 'Reclaimer Trilogy' čija radnja započinje četiri godine nakon razvoja događaja u Halou 3. To razdoblje Master Chief proveo je u stanju nazvanom 'Cryosleep', svojevrsnom mirovanju iz kojega ga budi Cortana, njegova AI asistentica koja ga prati od početka franšize. Ona je naime na brodu 'Forward Unto Dawn' primijetila prisutnost Covenanta što i nije toliko čudno s obzirom da se Forward Unto Dawn, slučajno ili ne, pojavio vrlo blizu planeta 'Requiem' na kojemu se odvija dobar dio singleplayer kampanje. Već tu Master Chief krenuti će u okršaje s Covenatima ali i Prometheanima koji su poprilično evoluirali od posljednjeg susreta s Chiefom.

Iako je Halo 4, kao što smo već naveli, početak nove trilogije, scenarij nije naročito prijateljski raspoložen prema novim igračima. Ako već niste zaigrali cijelu franšizu onda bi bilo pametno barem na Wikipediji pročitati sažetke scenarija kako bi vam neke stvari bile jasne. Zaista se isplati potrošiti koju minutu na ponavljanje gradiva jer pred vama je ponajbolje scenarijsko iskustvo u cijeloj franšizi. Unatoč tomu što se Master Chief još jednom bori za spas čovječanstva, to nije ono što će vas motivirati da završite kampanju koja traje dobrih 9 do 10 sati. Naime, za razliku od Mass Effecta gdje cijelo vrijeme vidite razaranje i patnje ljudske civilizacije, ovdje tomu nema ni traga. Prijetnja je tu, ali njene konkretne posljedice nisu vidljive.

Ekipa u 343 Industries odlučila je težinu prebaciti na odnos između Master Chiefa i Cortane i upravo je to ono što kampanju čini jedinstvenom. Kao što će Cortana objasniti odmah na početku, ona ulazi u svoju osmu godinu postojanja, a AI nakon sedme počinje propadati i onda ga se u pravilu gasi. Cortana tako Master Chiefa vodi kroz cijelu priču, ali upravo je ona njegov glavni izvor problema zbog toga što je propadanje vodi u ludilo i emocionalne ispade. Chiefova zvijezda vodilja tako je u isto vrijeme i njegov najveći neprijatelj. Teško je zapravo objasniti ovaj jedinstven odnos kojim je 343 'ubo u sridu' i dao svoj najveći pridonos franšizi.  

Što se gameplaya tiče, ne očekujte radikalne promjene o odnosu na ostale igre u franšizi. Tu je po nekoliko novih jedinica u redovima Covenanta i Prometheana, neke su evoluirale, a slična je situacija i s naoružanjem. Umjetna inteligencija neprijatelja poboljšana je, a oružje je konkretnije, od izgleda i moći do zvuka koji je bolji no ikad. Kampanja cijelo vrijeme pred vas stavlja nove izazove i drukčije lokacije. Kada se zasitite napucavanja u prvom licu stići će epizoda upravljanja vozilima, letjelicama, ogromnim mechovima ili pak napucavanja iz teškog, nepokretnog naoružanja.

Sve to dozirano je u idealnim omjerima i kampanja nikada ne dosađuje, čak i ako vas scenarij uopće ne zanima. Tu i tamo se osjećate blesavo jer vas Cortana uporno šalje od prekidača do prekidača kako bi na kraju okinuli neki glavni-super-duper-mega-bitni okidač, no to su boljke na koje morate biti spremni u većini FPS-ova današnjice.

Tu vrijedi spomenuti i fantastične cut-scene u koje je vidljivo uloženo mnogo truda, ali i novca. Animacija lica (posebice pokreti očiju) i sinkronizacija na razini su L.A. Noirea i to samo za sebe govori dovoljno. Poznato je da je Microsoft u Halo 4 uložio više novaca no u bilo koji naslov u svojoj povijesti i to je vidljivo u svakom aspektu igre.

Kratko i jasno, Halo 4 grafički je najljepša igra koja se ikada pojavila na Xbox 360 konzoli. To je vidljivo u eksterijerima koji variraju od pustinjskih do šumskih pa do sterilnih interijera svemirskih brodova u kojima do izražaja dolazi dolazi art dizajn koji nadmašuje sve dosad viđeno u Halou. Neke scene doista su toliko epske da će vas ostavljati bez daha, koliko god to patetično zvučalo. Microsoft je ovom igrom demonstrirao snagu i relevantnost svoje konzole koja na leđima već ima punih sedam godina. To im se na kraju i isplatilo jer je Halo 4 polučio najbolji komercijalni uspjeh u cijeloj franšizi tako da je samo u prvom tjednu prodaje zaradio vrtoglavih 300 milijuna dolara. A igra je na upravo završenom Video Game Awardsu dobila nagradu za najbolju grafiku u konkurenciji svih platformi.

Što se tiče multiplayer komponente, ona je osuvremenjena , a poneki zli jezik mogao bi reći da su neke stvari, poput perkova, preuzete iz Call of Dutyja. Bilo kako bilo, igrač na početku kreira svojeg lika, a onda sakuplja iskustvene bodove kroz War Games, Spartan Ops, Forge i Theater. Pomoću sakupljenih XP-a igrač nadograđuje lika kroz naoružanje, armor i različite upgradeove.

Tu se posebno ističe Spartan Ops, epizode koje 343 Industries izdaje na tjednoj bazi. Svaka epizoda sastoji se od po pet misija koje traju po 15 minuta i putem njih razvija se priča koja se događa šest mjeseci po završetku događaja u singleplayer kampanji. Epizode kao takve su besplatne ukoliko ste Gold pretplatnik Xbox Live usluge, a kada budu objavljene sve sačinjavati će cjelinu koja će biti obilnija no cijela singleplayer kampanja Halo 3: ODST-a. Uza svaku epizodu dolazi i kratak CGI film što je još jedan dokaz da se ne radi tek o jeftinom popunjavanju materijala.

Na kraju svega zaključak je prilično jednostavan. Halo 4 najbolja je igra u serijalu. Iako iza nje stoji studio bez gotovo ikakve povijesti, iz svega je lako isčitati Microsoftovu želju da serijal oživi na najbolji mogući način. I u tome su itekako uspjeli. Tu je multiplayer kojemu je teško prigovoriti išta te singleplayer koji povremeno boluje od nekih dječjih bolesti, ali pruža najemocionalnije i najbolje iskustvo u franšizi.