Kada je nedavno ispred stranačke središnjice na njemu neprihvatljivo nazvanom Trgu žrtava fašizma od novinara upitan tko bi trebao biti novi predsjednik HDZ-a, Zlatko Hasanbegovićsažeto je odgovorio: 'Onaj koji će, osim krucijalnih stvari, preimenovati Trg maršala Tita.'

Odlazeći ministar kulture koji je u svom resoru u samo pola godina napravio nevjerojatno veliku štetu, doduše ipak manju nego onu koju je nanio međunarodnoj reputaciji RH (i omiljeni političar baze HDZ-a, sudeći po podršci na stranačkom saboru) ovom kratkom izjavom konačno je u vezi nečega uspio biti u pravu.

Defekti domaće demokracije

Da, trebalo bi preimenovati Trg maršala Tita u Zagrebu. I, da, to nije krucijalno pitanje. Ali to je simbolički značajna stvar od koje bi današnja Republika Hrvatska mogla imati koristi u kontekstu ozdravljenja pa razvijanja defekte domaće demokracije i pluralnog društva.

No baš zato što bi preimenovanje Trga maršala Tita u glavnog gradu Republike Hrvatske imalo veliku simboličnu težinu, ključno je pitanje kako bi se ubuduće taj lijepi zagrebački trg trebao zvati. Naravno, nikako i nikad Kazališni trg, što je prijedlog prosvjednika koje svake godine okuplja inicijativa Krug za Trg.

Riječ je o inicijativi koja okuplja u najvećoj mjeri, izuzecima čast, ekstremne nacionaliste i raznolike antititoističke fanatike, njeguje radikalnu i ponekad filoustašku retoriku te zapravo svojim zahtjevom za preimenovanje Trga maršala Tita pokušava u određenoj mjeri preokrenuti konačni rezultat Drugog svjetskog rata odnosno poraz nacista i njihovih saveznika, među kojima su neupitno bili Ante Pavelić, zločinačka NDH i ustaše.

Razvod od osnove ljudskosti

Preimenovati Trg maršala Tita u skladu sa željama takve ekipe bilo bi mnogo gore nego zadržati postojeći naziv, bio bi to tragičan primjer civilizacijskog sunovrata suvremenog hrvatskog društva.

Naime, Josip Broz Tito neupitan je pozitivac isključivo onda kada ga se gleda u kontekstu antifašističke borbe i otpora kvislinškoj NDH, jer je od 1941. do 1945. postojala samo jedna prava strana, a to je bila ona koja se borila protiv Hitlera i njegovih vazala, uključujući naravno i NDH. Na ovim prostorima, to su bili partizani.

To što se NDH u nekim krugovima smatra i naziva hrvatskom državom pa je se obilato obasipa bujicama aplogetike, nije ništa više nego pokazatelj razvoda od osnovne ljudskosti za račun nacionalističkog ekstremizma i filofašizma. Ako je postojalo u hrvatskoj povijesti nešto je trebalo uništiti, onda je to nesumnjivo NDH te zato i današnja Republika Hrvatska ima dug prema Titu i partizanima.

Anakrono, uskogrudno i osvetnički

Prvenstveno ipak prema partizanima, jer pobjedu - kao i slučaju Domovinskog rata - nije ostvarila jedna osoba nego multinacionalno narodno mnoštvo ujedinjeno u borbi protiv najgoreg zla u povijesti čovječanstva. Stoga bi bilo suicidalno za našu Republiku kada bi se Trg maršala Tita preimenovao u skladu s prijedlogom Kruga za Trg, jer su se sami višegodišnjim javnim djelovanjem - primjerice izborom govornika na svojim prosvjedima - pobrinuli jasno ukazati s kakvih pozicija nastupaju.

To definitivno nisu pozicije liberalne demokracije, ni pozicije ideala slobode, bratstva i jednakosti već su osvetničke, uskogrudne, anakrone i nacionalističke. Jednostavnije rečeno, onako kako bi Zlatko Hasanbegović nazvao sadašnji Trg maršala Tita automatska je diskvalifikacija tog prijedloga.

Postoji zapravo samo jedan novi naziv koji ima smisla za preimenovanje Trga maršala Tita, a to je da se trg oko žute zgrade HNK ubuduće zove Trg Republike. Lako je u današnjoj Hrvatskoj zaboraviti kako je ona republika, a ne tek hrvatska država, kao da je to samo po sebi nekakav velik uspjeh.

U sintagmi 'Republika Hrvatska' prva je riječ podjednako važna kao ona druga, ako ne i važnija. Uostalom, i podržavatelji NDH su je opisivali i još danas opisuju kao hrvatsku državu, što se uzdizalo na poziciju neupitnog ideala koji u pitanje nisu dovodili ni masovni pokolji, ni konclogori, ni rasni zakoni itd. Država sama po sebi ne vrijedi ništa, vrijednost dobiva tek ako je, za početak, zaslužuje svojim temeljnim definicijama.

Riječima Vlade Gotovca: 'Hrvatska da, ali kakva?' Pa odgovor je jasan - Republika Hrvatska! Ne kvislinška, ne monarhistička, ne jednopartijska diktatura nego demokratska republika slobodnih i ravnopravnih građanki i građana.

Jedino takva Hrvatska ima smisla u 21. stoljeću i stoga je sramota da u njezinu glavnom gradu nema nijedan centralni trg koji bi se zvao Trg Republike. Zapravo je stanje još gore, jer se ključni centralni zagrebački trgovi zovu po jednom svecu, jednom reakcionarnom plemiću i monarhistu, te jednom komunističkom diktatoru.

Sveto trojstvo hrvatske provincijalnosti i antidemokratičnosti

Sveti Marko kao simbol klerikalizma i podrivanja sekularnosti republike, ban Josip Jelačić kao simbol reakcije i poslušništva monarhizmu i Tito kao simbol socijalističke Jugoslavije, to je sveto trojstvo hrvatske provincijalnosti i antidemokratičnosti. Zašto ijedan od spomenute trojice zaslužuje trg meni je potpuni misterij. Možda je najubojitiji argument protiv spomenutih mali trg koji se nalazi između ta tri, onaj pjesnika Petra Preradovića. To je čovjek koji itekako zaslužuje centralni zagrebački trg, tisuću puta više nego sv. Marko, Jelačić i Tito zajedno.

Za pretpostaviti je da u aktualnoj društveno-političkoj situaciju dva od ta tri trga nije moguće preimenovati (lako je zamisliti ludilo koje bi nastalo zbog inicijative da se Jelačićev trg opet zove Trg Republike, a i to bi bilo još jedno vraćanje u prošlost), no baš zato bi trebalo inzistirati na postizanju demokratskog kompromisa o Trgu maršala Tita kao budućem Trgu Republike.

Bio bi to dobar početak za iskorak iz napornog i destruktivnog hrvatskog narativa o partizanima i ustašama, koji građane naše Republike forsira k svrstavanju u čopore i unaprijed zadane reakcije i stavove. Moći slobodno misliti izvan tog nametnutog obrasca, s jedne strane, stvar je samopoštovanja slobodnog čovjeka, a s druge ono što odavno treba suvremenoj Hrvatskoj za funkcioniranje u sadašnjosti. Zbog toga bi Trg Republike bio moćan simbol.

Zajedno u mulju odvratne prošlosti

Zapravo bi baš hrvatska ljevica trebala inzistirati na Trgu Republike na mjestu Trga maršala Tita, čime bi jednim udarcem ubila dvije muhe: matirala bi nacionalističke aktiviste koji prosvjeduju protiv aktualnog naziva plus poslala jasnu poruku da razmišlja o budućnosti umjesto da se s filoustašama i starćevićevskim intergacionalistima guši zajedno u mulju odvratne prošlosti. Demokratski nastrojeni građani bi bili za Trg Republike i bolju budućnost, ostali neka se natežu za svoje mrtve favorite, destruktivnom politikom pokušavajući riješiti partikularne i personalne traume.

Inače, Trg Republike može se naći u Parizu, Berlinu, Ljubljani, Pragu i centrima drugih metropola Europske unije, što, naravno, nije slučajno nego je dubok izraz tih društava o tome kako žele definirati sami sebe i koje su im vrijednosti važne.

Trg Republike je trg svakog građanina

Postoji razlog zbog čega su se Parižani nakon groznog terorističkog napada u studenom prošle godine sutradan spontano okupili baš na Place de la République, jer Trg Republike trg je svakog građanina. To je trg koji svojim nazivom simbolizira slobodu, jednakost i bratstvo, gradski prostor koji svjedoči o doista sekularnom i demokratskom društvu, dakle onome što naša Republika treba tek postati. Tj. tek se treba to početi željeti, a onda i ozbiljno raditi na tome.

Nazvati jedan centralni zagrebački trg Trgom Republike, umjesto da nosi ime mrtvog političara odgovornog za zločine, bio bi dobar početni korak.