ANALIZA NEVENA BARKOVIĆA

Hasanbegović se brani isključivo – lošom logikom

11.02.2016 u 14:53

Bionic
Reading

Nakon što je tjednik Novosti na svom portalu objavio fotografiju ministra kulture Zlatka Hasanbegovića s ustaškom kapom na glavi, ali i zastrašujuće izvatke iz nekolicine tekstova u kojima je za list 'Nezavisna Država Hrvatska' slavio ustaški pokret, u njegovu obranu prvo su stali članovi HDZ-a i njegovih političkih satelita, da bi svoju obranu danas u kratkom obraćanju novinarima iznio i sam Hasanbegović

Nažalost, u obrani Hasanbegovića zasad nismo čuli još niti jedan jedini validan argument, ali smo zato sa svih strana zasuti logičkim pogreškama i lažima.

Hasanbegović je tako u današnjem obraćanju novinarima ustvrdio kako 'nikada ni na koji način nije bio apologet ustaškog režima'. To, nažalost, jednostavno nije istina. Naime, ako u jednom trenutku pišete o 'ustašama herojima čije se mučeničke i šehidske kosti sada prevrću u zemlji', te evocirate 'istinsku slobodnu i ujedinjenu Domovinu od Mure, Drave i Drine, pa do Jadranskog mora', tada je 'apologetika ustaškog režima' najmanje što se može reći o takvim tvrdnjama.

'Sve ostale detalje spreman sam svima zainteresiranima objašnjavati i u mirnom ozračju i intelektualnoj raspravi, a ne u ozračju linča i progona koji u mom slučaju poprima i elemente ludila', zaključio je Hasanbegović danas svoju obranu, a kako točno zamišlja vlastito 'objašnjavanje detalja', pokazao je napustivši novinare ne dozvolivši im da mu postave ijedno jedino pitanje.

Ako zanemarimo nesuvislu i očito netočnu jučerašnju tvrdnju iz priopćenja samog Hasanbegovića, prema kojoj je na spornoj fotografiji 'i laiku vidljiva naknadna intervencija', prvi je u obranu ministra stao HDZ-ov Milijan Brkić, koji je podsjetio na slučajeve  princa Harrya (kojeg su paparazzi uhvatili u nacističkoj uniformi s kukastim križem na ruci), mitropolita Porfirija koji je pjevao četničku pjesmu, te Stjepana Mesića koji je u Australiji afirmativno govorio o NDH. Problemi s takvim Brkićevim 'argumentima' su višestruki. Kao prvo, ni princ Harry ni mitropolit Porfirije ni Stjepan Mesić nisu ministri u novoj Vladi RH, te ih je bespredmetno spominjati u tom kontekstu. Nadalje, i Harry i Porfirije i Mesić ispričali su se za svoje necivilizacijske ispade, dok se Hasanbegović u prvoj reakciji obrušio na one koji su objavili spornu fotografiju i dijelove tekstova koje je pisao za list 'Nezavisna Država Hrvatska' 90-ih godina. Nadalje, misli li Brkić da jedno zlo opravdava drugo? Ako je neka javna osoba pjevala četničke pjesme, opravdava li to ustašovanje ministra Hasanbegovića? Naravno da ne, radi se o očitoj zamjeni teza.

Prva reakcija Milijana Brkića bila je još nelogičnija. Naime, Brkić je jučer, kad je zajedno s Most-ovim Ivanom Kovačićem davao izjavu medijima, u jednom trenutku uletio Kovačiću u riječ te pitao okupljene novinare: 'Što su Novosti? Tjednik? Čiji je to tjednik?', jasno aludirajući na činjenicu da su Novosti glasilo Srpskog narodnog vijeća. Tu se pak radi o poznatoj logičkoj pogrešci popularno zvanoj 'Ubijte glasnika'. Naime, posve je svejedno tko je objavio informaciju ako je ta informacija istinita. Ili je Hasanbegović u 'Nezavisnoj Državi Hrvatskoj' pisao hvalospjeve ustaškom pokretu i slikao se na splitskoj rivi s ustaškom kapom ili nije. Tertium non datur – treća opcija ne postoji. Ako jest, takva osoba ne može biti ministar u vladi jedne članice Europske unije. Ako nije, neka Brkić i Hasanbegović dokažu da se radi o krivotvorini.

HDZ-ov predsjednik Sabora Željko Reiner u obrani Hasanbegovića pribjegao je 'dobroj staroj' taktici zvanoj 'pustimo sad ustaše i partizane, to su povijesne podjele, idemo se baviti bitnim problemima'. U kome je problem – u onome tko upozorava da u Vladi RH sjedi čovjek koji je otvoreno i javno slavio ustaški pokret ili u onome tko takvog čovjeka imenuje u Vladu? Stvar je trivijalno jednostavna – da Tihomir Orešković na prijedlog Tomislava Karamarka u Vladu nije imenovao ljubitelja ustaškog pokreta, nitko se ne bi bavio ustašovanjem jednog od ministara.


No, ultimativni pseudoargument kojeg smo dosad iz redova HDZ-a čuli u obranu ministra Hasanbegovića glasi 'ne radi se o ustaškoj kapi, nego o kapi HOS-a'. Kao prvo – radi se o lako provjerljivoj neistini. Naime, pripadnici HOS-a u ratu su nosili ili beretke (češće) ili šilterice (rjeđe), ali kape oblika kakvu je ponosno nosio Hasanbegović na splitskoj rivi u 'probranom' društvu nosila je samo jedna vojska – ona NDH. Nadalje, sve i da se zaista radilo o HOS-ovoj kapi, ona je u ovoj tužnoj priči zaista najmanje važna stvar. Činjenica da je čovjek koji je novi ministar kulture RH u nizu tekstova otvoreno i javno slavio ustaški pokret 'malo' je veći problem kojim se, gle čuda, ne bavi ama baš nijedan od argumenata Hasanbegovićevih branitelja.

Konačna odluka o Hasanbegovićevoj političkoj sudbini leži na premijeru Tihomiru Oreškoviću, koji je nekoliko sati prije objave spornih informacija o ministru kulture ustvrdio kako je dotični 'uvjereni antifašist'. Odluči li ga pomilovati unatoč svemu, Orešković će ipak morati smisliti neusporedivo bolje argumente od ostalih članova vladajuće koalicije, ali i samog Hasanbgovića.